Najviša svjetska politička tijela na čelu s UN te elitni privatni i bankarski sektor u širokoj povezanosti sa sveučilištima, zakladama i institutima izdali su cijeli niz značajnih deklaracija, agenda i studija u kojima najavljuju pandemije i druge oblike globalnih prijetnji s razornim posljedicama za ekonomije i politike svih ugroženih država, koje same ne mogu zaštiti svoje stanovnike i podnijeti dugotrajne posljedice takvih kriza. Nastoje nas uvjeriti da im se čovječanstvo može uspješno oduprijeti samo kada djeluje jedinstveno a to je moguće jedino ako svoje energetske i informacijske resurse prepusti nadnacionalnim tijelima koja će njima regulirati svrsishodno na temelju ideologije održivog razvoja. Pod patronatom i po uzoru na UN ta nadnacionalna tijela sastavljena su od tehnokrata koji resursima upravljaju kroz otvorene baze dostupnih podataka.
Kriza Kovid 19 je bogomdana prigoda za implementaciju načela proklamiranih u agendi održivog razvoja koja zbog klimatskih promjena i globalnog zatopljenja zahtijeva zajedničku energetsku politiku. Ta politika stvara novi svjetski ekonomski poredak, tehno-totalitarno društvo u kojem su nafta i novac prljava roba, a podaci i energija su pokretači sustava koji je samoodrživ ukoliko je pravilno programiran što između ostalog znači da u nepredvidivim trenucima krize daje najbolja rješenja za sve. Pojednostavljeno: sustav funkcionira u mreži u kojoj stožerni tehno-biroi reagiraju na probleme određenih država ili regija koje će farmaceutske i druge korporacije i banke snabdijevati cjepivima i kreditima, a na raspolaganju su i vojne usluge za smirivanje nezadovoljnog naroda.
Globalne klimatske promjene i agenda održivog razvoja bile su vruća politička tema 2019. Kulminirala je u frenetičnim nastupima tinejđerske zvijezde Grete Thunberg, grobarice naftnih mogula, kojoj je već dosta upozoravanja: I want You panic! I panika bude. Zeleni eko labud prometnuo se 2020. u crnog pandemijskog labuda čije nepredvidive konsekvence pretvaraju živote običnih ljudi u permanentno izvanredno stanje u kojem nije moguće preživjeti bez podčinjavanja individualnih potreba općem zahtjevu za zdravljem i sigurnošću. A zahtjev će regulirati tehnokrati, ni od koga izabrani i nadzirani. Agenda održivog razvoja moderna je ideologija koja tehnokratskoj eliti služi kao paravan za ostvarenje novog globalnog ekonomskog a time i političkog poretka.
U prvom dijelu prikazani su glavni akteri u službi agende održivog razvoja, a drugi dio zabavljen je kratkim povijesnim prikazom razvoja tehnokratskih ideja i njegovim ovodobnim revivalom s izvjesnim kobnim posljedicama za demokraciju i slobodu.
1 Postavljanje scene
Pretpremijera u Davosu
Event 201 naziv je pokazne akcije u kojoj je u listopadu 2019. u realnom prostoru Davosa simulirana pandemija, Organizator ove tehno-propagandne vježbe bio je Svjetski ekonomski forum (WEF) u suradnji s John Hopkins University, Bill & Melinda Gates Foundation i drugim zakladama i farmaceutskim gigantima poput GlaxoKleinSmith. Rezultati simulacije bili su zastrašujući: potpuna obustava rada, izolacija stanovništva nakon čega slijedi ekonomska recesija i globalna kriza. Pokazna vježba ubrzo je postala realnost, prvi slučajevi virusa kovid 19 zabilježeni su nedugo zatim u Kini.
WEF je vodeći svjetski forum javno-privatnog partnerstva koji čine predstavnici korporacija, banaka i zaklada. 2006. izdao svoj prvi Global Risks Report u kojem upozorava na tri najveće globalne prijetnje: terorizam, klimatske promjene i pandemije te sugerira načine kako privatni biznis može pomoći državama. Poglavlje o smrtonosnoj zarazi doslovno opisuje sadašnji lockdown s dramatičnim posljedicama za društvo poput onih koje su zadesile Evropu nakon epidemije kuge u 14. st. Prijedlozi koje su WEF eksperti tada podastrijeli danas odjekuju u kritikama onih koji smatraju da nas je pandemija zatekla nespremne i razjedinjene. Ukratko, potrebno je uvesti vertikalni globalni nadzor ugroze uz pomoć satelita, centre za kontrolu i prevenciju zaraze kako bi se spriječila „infodemija“ i panika, razmjena informacija i dostignuća poput vakcina posredstvom trgovinskih asocijacija te savjetodavna tijela koji bi pomogla vladama i korporacijama da pronađu najbolju strategiju za ublažavanje krize. Na kraju, preporuka je da oslonac ovih reformi bude privatni sektor jer je napredniji od javnog sektora u ublaživanju rizika.(!?) *1
Crni i zeleni labud
Zeleni labud – Središnji bankarski sustav i financijska stabilnost u razdoblju klimatskih promjena studija je Banke za međunarodna poravnanja (BIS) objavljena u siječnju 2020. upozorava na nemogućnost središnjih banaka da se uslijed klimatskih promjena odupru izazovima na financijskom tržištu. Termin je posuđen od Nassim Nicholas Taleba (Crni labud – Utjecaj krajnje nevjerojatnog, 2007. ) i njegovog poznatog koncepta crnog labuda odnosno globalnog zbivanja koje je: 1. neočekivano i rijetko 2. učinci su sveobuhvatni ili ekstremni 3. može se shvatiti i eventualno predvidjeti tek nakon što se dogodi. Crni labud poprima oblike terorističkog napada, prirodnih katastrofa ili epidemija.
Zeleni labud ima prve dvije karakteristika crnoga labuda, ali po trećoj se razlikuje jer ovdje se problem može donekle predvidjeti i ublažiti. Zeleni eko-labud doličan je amblem za politiku održivog razvoja jer su sadašnje klimatske promjene globalno mogu ublažiti ako se postigne konsenzus o potrebi zajedničkog odricanja
BIS u studiji zagovara centralizirani bankovni sustav koji bi u slučajevima kriza preuzimao koordinacijske poslove distribucije u sustavu koji uključuje sve parametre krize i stoga može učinkovito djelovati za razliku od centralnih državnih banaka. Budući da klimatske promjene predstavljaju permanentnu krizu logično je da takve budu i kompetencije središnjeg bankarskog sustava na koji bi se vremenom nadograđivala jedinstvena valuta, ukidanje novca, dodjeljivanje energetskih kreditnih kartica i opći nadzor svih energetskih resursa i njihove potrošnje.
UN i održivi razvoj
Gro Harlem Brundtland, bivša norveška premijerka i generalna direktorica Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) (1998 – 2003) ključna je figura u promicanju koncepta održivog razvoja koji je službeno postuliran u dokumentu Our Common Future: The word comission on environment and development. Dokument neslužbeno nazvan Bruntland report izdala je Svjetska komisija za okoliš i razvoj (WCED) sponzorirana od UN.
U dokumentu se predlaže globalna nadzorna tijela koja bi regulirala zakone i aktivnosti vezane uz rastuću ekološku degradaciju. Riječ je o jedinstvenom pokušaju razumijevanja međupovezanosti socijalne jednakosti, ekonomskog rasta i okolišnih problema pri čemu je najvažnije razviti politiku njihovih rješavanja koja integrira sva tri područja.
Čarobna politika koja će uskladiti društvo, ekonomiju i prirodu jest energetska politika koja gradi ekonomski sistem baziran na resursima, a ne na ponudi i potražnji. Upravitelji sustava ideološki su dekontaminirani, kvalificirani odmjeriti i rasporediti vitalne resurse, oni su inženjeri data driven science koja nas vodi od kolijevke do groba. *2
UN Rezolucija 3201 na koju se Bruntdtlad report poziva jedna je od opskurnijih u povijesti ove organizacije, izglasana 1. maja 1974. i općenito je malo spominjana s obzirom na bombastičan puni naziv: Deklaracija o uspostavljanju Novog međunarodnog ekonomskog poretka. Ova rezolucija snažno je izlobirana od Trilateralne komisije koju su godinu ranije osnovali David Rockefeller i Zbignew Brzezinski,o kojima će još biti riječi. Rezolucija je priprema za mnogo razrađeniji i razglašeniji dokument koji je donijela ova ista UN 1992. To je Agenda 21 ili agenda o održivom razvoju za 21. vijek i može se smatrati temeljnim dokumentom najviše svjetske organizacije s programskim ciljevima poput nadzora nad energetskim izvorima, stvaranja održivije populacije, mijenjanje potrošačkih navika, preodgoj čovječanstva kroz znanost, tehnološke transfere, međunarodne institucije i financijske mehanizme: još jedan predložak centralizirane svjetske vlade i partnerstva između država, NGO i korporacija
Rockefeller Foundation objavila je 2010. izvještaj Scenarios for the Future of Technology and International Development. Izvještaj je napisan s ciljem istraživanja mogućih scenarija za budući svijet. Jedan od njih Lock Step (disciplinirano često i bezglavo slijeđenje) opisuje svijet rigidne vertikalne kontrole autoritarnog vodstva, s ograničenim razvojem i rastućim javnim otporom, bavi se slučajem pandemije i ima otrežnjavajuće sličnosti sa sadašnjim razvojem i metodama rješavanja korona krize:
Pandemija također ima pogubne efekte na ekonomije: potpuno obustavljen međunarodni protok roba i putnika, propadanje grana poput turizma i prekid globalnih lanaca opskrbe. Čak i lokalne trgovine i uredi mjesecima zjape prazni bez kupaca i namještenika.
Perjanice agende
Green Deal paket u EU
U siječnju 2020. Europskoj komisiji https://ec.europa.eu/info/publications/200114-european-green-deal-investment-plan_hr predstavljen je ambiciozan plan društvene transformacije za uvođenje cirkularne ekonomije uz pomoć digitalne tehnologije na koju se gleda kao na bitni čimbenik za ostvarivanjem Green Deala. Projekt je vrijedan trilijun eura. Koncem studenog 2019. Europski parlament proglasio je klimatsko izvanredno stanje i najavu ulaganja većih napora u borbu protiv egzistencijalnih prijetnji s kojima se već suočavamo. Pojedine zemlje izrazile su skepsu i usprotivile se paničarskoj retorici kuća je u plamenu i sada je vrijeme za akciju i sl.
New Green Deal u USA
Laurie Macfarlane, ekonomska urednica na openDemocracy i pridruženi istraživač na UCL Institute for Innovation and Public Purpose nedavno je izjavila da bi povratak na status quo nakon ove pandemije bio odluka koja bi produbila našu klimatsku krizu. Dekarbonizacija globalne ekonomije i oporavak ekosistema ostvarivi su kroz održivi razvoj a smjernice i naputci objedinjeni su u Global Green New Deal . Macfarlane zaključuje kako je to jedini provodivi plan i da si jednostavno ne možemo priuštiti povratak na uobičajeni biznis. Dodatni razlog vidi u pretpostavci da bi ova pandemija mogla biti tek vrh ledene sante budućih epidemija animalnog transfera.
Papa Franjo zatražio je snažniju potporu i napredak u provođenju UN programa održivog razvoja. U govoru održanom u lipnju 2019. istaknuo je nadu za nove generacije koje su senzitivne za integralnu ekologiju kao oruđe za iskorjenjivanje siromaštva, društveni rast i jednakost kao opreke prevladavajućem individualizmu, potrošnji i rasipnosti. Crveni papa je samo površna čak i neozbiljno etiketiranje navodnog socijalnog, marksizmom kontaminiranog poglavara. Njegova poruka je potpora novom svjetskom poretku kojemu je i sam jedan od korifeja. https://zenit.org/articles/pope-pushes-progress-on-sustainable-development/
Greta Thunberg svima poznata klimatska aktivistkinja, Timeova osoba godine, kandidatkinja za Nobelovu nagradu za mir, (Al Gore već ju je dobio za istu propagandu) draga gošća gospode iz Davosa, glasnogovornica UN-ove agende održivog razvoja, predstavnica je one zabrinute senzitivne generacije koju blagoslivlja Sveti Otac. O tempora, o mores – buntovni idol mladih koji viče – slušajte znanstvenike! Evangelistica klimatske apokalipse s posljednjim pozivom za real zero emissions, urgent action histerizira: I want you panic … i paničarenje je uspjelo! Zeleni labud je pocrnio.
Oponenti
Prateep Chaterjji i Matthias Finger autori su knjige The Earth Broker: Power, Politics and World Development (1994) u kojoj raskrinkavaju nedemokratske i netransparentne sustave koje koriste korporacije, banke i vlade razvijenih država u ostvarenju svojih interesa, a čije su posljedice sustavna pustošenje planeta i drastično siromašenje širokih slojeva stanovništva, napose Afrike. Autori navode blistav ali usamljen primjer Wagaki Mwangi iz Kenije koja je na Svjetskom samitu u Rio de Janeiru 2012 imala samo 18 godina. Kao delegat na UNCCD programu za mlade dala je izjavu od koje se zaledila ionako hladna krv njenih mentora: cjelokupna UN politika tzv. održivog razvoja korist donosi korporacijama, multinacionalnom kompanijama, WMF-u: dobili su ono što su oduvijek htjeli, neograničene sirovinske i ljudske resurse dok siromašni gube i ono malo što malo imali. Moja generacija osuđena je na propast riječi su kojima završava svoj optužujući i, naravno, zataškani govor.
Patrick Wood u knjizi Technocracy: The Hard Road to World Order (2018) ukazuje na postupan razvoj ideja i programa koji su doveli do ustanovljenja UN programa održivog razvoja kao historijskog izdanka tehnokracije 30-tih. UN programi poput Agende 2030, Nove Urbane agende i Pariske klimatske konferencije imaju svrhu postaviti temelje za politiku koja će zamijeniti slobodno poduzetništvo i kapitalizam kao glavni svjetski ekonomski sistem. Ovaj ekonomist po struci i konzervativac po opredjeljenju, osnivač je utjecajnog www.tecnocracy.news i tvorac jednostavne jednadžbe: održivi razvoj jednako tehnokracija.*3
Šećer na kraju
Priča o ne bi bila potpuna bez trenutno glavnog igrača na sceni, Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) osnovane 1948. uz izdašnu pomoć obitelji Rockefeller koja je svih tih desetljeća bila i ostala jedan od glavnih donatora WHO-a, uz Fondaciju Gates i donedavno SAD. Ono malo preostalog ugleda koji je uživala, potpuno je izgubljeno kroz recentnu korona krizu: ovaj put je Trump u pravu jer WHO je postao paravan za zataškavanje eksperimenata kineskih vlasti nad vlastitim a potom i svjetskim stanovništvom. Ništa čudno uzme li se u obzir moćno kinesko lobiranje za izbor sadašnjeg predsjednika kao i velike kineske investicije u njegovu Etiopiju. Kina isključuje bilo kakvu neovisnu istragu, a potporu joj daje WHO i Bill Gates kojima ima značajne udjele u kineskoj farmaceutskoj i medicinskoj industriji, te naravno stari lisac Henry Kissinger, još je živ i još vlada mračnim kuloarima, taj ideolog novog svjetskog poretka. Kovanica Chimerica stvorena od njegovog biografa Niall Fergusona sugerira koliko su tehnokratske elite i globalni biznis bratski povezane u zajedničkom cilju gdje je WHO marionetska organizacija s marionetskim predsjednikom Tedros Adhanom Ghebreyesusom na čelu. On je bivši etiopski ministar zdravstva koji je zataškavao razmjere epidemije kolere, a kao ministar vanjskih poslova opravdavao je masakre nad nedužnim civilima. U posljednjim izjavama prijeti još gorim scenarijima i zagovara produženje lockdowna. https://www.index.hr/vijesti/clanak/sef-whoa-svijet-se-nece-i-ne-moze-vratiti-na-nacin-funkcioniranja-kao-u-proslosti/2177266.aspx
2 Tehnokracija
Tehnokracija je znanost socijalnog inženjeringa, znanstveno upravljanje cjelokupnim društvenim mehanizmom za produkciju i distribuciju dobara i usluga cijeloj populaciji.
Ova definicija tehnokracije objavljena je 1938. u The Technocrat gdje se prvi put u znanstvenu terminologiju uvodi sintagma socijalni inženjering. Ideologija tehnokratizma potječe još od davnih dana grofa Saint Simona i njegove zaluđenošću strojevima i scijentizmom, nadograđuje se u radovima Thorsteina Veblena a kulminaciju i zlatno razdoblje tehnokratski pokret doživljava u razdoblju velike ekonomske krize tridesetih kada su vodeći ideolozi proglasili smrt kapitalizma i ponudili tehnokratsku viziju svijeta kao odgovor na depresiju
Columbia University je tradicionalno rasadište tehnokratskih talenata, a M.King Hubbert (1903 – 1989) svakako je jedan od najslavnijih profesora koji su tamo predavali. Hubbert je cijenjeni znanstvenik i pionir eko-pokreta, osnivač tehnokratskih studija na Columbiji, a njegov priručnik Studij tehnokracije (1938) nastoji sintetizirati praktično sva područja znanosti i proizvodnje poput biologije, klime, prirodnih izvora i industrijskih pogona – sve ulazi u socijalnu sliku koja se potom obrađuje i analizira. U priručniku navodi tri grupe zahtjeva za funkcioniranje tehnokratske vladavine:
1 Registrirati i potom balansirati svaku pojedinačnu dnevnu konverziju energije.
2 Voditi kontinuiranu evidenciju svih produkata i njihove potrošnje te izraditi individualnu kartu proizvodnje i potrošnje uz opis individualiziranog nadzora.
3 Omogućiti najširi izbor individualne potrošnje različitih materijalnih bogatstava te podijeliti dobro i usluge svakome članu populacije (ideja temeljnog dohotka).
Pitanje tko određuje proizvodno-potrošne parametre i tko sve to nadzire jer u Hubbertovom svijetu nema mjesta za vlade i parlamente. Tehnokrati su dovoljno moćni racionalno organizirati život, na primjer uz pomoć osobnog energetskog detektora koji stalno mjeri odnos proizvodnje i potrošnje. Jedna od zastrašujućih odredbi tehnokratske distopije jest da se na kraju godišnjeg energetskog bilanca sav preostali višak nepotrošene energije ne može pohraniti, jednostavno se poništava i starta se od nule.
Iza drugog svjetskog rata tehnokrati su zabranjeni u Kanadi zbog njihovih relacija sa njemačkim nacistima, a u Americi je pokret splasnuo, ali ne za dugo.
Zamijeniti kapitalizam potpuno novim ekonomskim sistemom u kojem će novac biti zamijenjen energetskim resursima, a privatno vlasništvo i javno dobro bit će povjereno globalnom trustu sastavljenom od tehnokrata koji će odlučivati o raspodjeli prema potrebama.Zapravo, neće određivati tehnokrati, već računalni programi, algoritmi koje će tehnokrati održavati funkcionalnim.
Techno-pundit Khanna
Zahvaljujući velikom razvoju digitalne tehnologije nakon nešto više od pola stoljeća tehnokratski san ostvaruje se u punom sjaju u knjizi Parag Khanna Connectography – Mapping the Future of Global Civilization (2016.) Globalna mrežna revolucija koja se upravo zbiva ukida stare sustave menadžmenta i vertikalnog zapovijedanja, globalno društvo je bez globalnog lidera, a sam tehnokratski sistem zamjenjuje političko uređenje. Državnost, nacionalnost, vjerska i politička opredjeljenja nebitna su jer sustav koji opslužuju tehnokrati upravljan je algoritmom. Transhumanizam se iz te perspektive čini kao razuman i prihvatljiv projekt.
Netokracija – švedska verzija tehnokracije
Alexander Bard i Jan Soderquist autori su i u nas prevedene knjige Netokracija (2003) u kojem najavljuju definitivni suton kapitalizma i rađanje novog poretka – informacionalizma. Stratifikacijski položaj u tom sustavu određen je moći nad posjedovanjem i manipulacijom informacijama. One su istinska valuta u novoj ekonomiji u kojoj su vlasnička prava, patenti, enkripcije i vatrozidovi četiri temeljne funkcije. Vladajuću klasu ili netokraciju čine poduzetnici na čvorištima mreže, političari koji usmjeravaju informacije i znanstvenici koji artikuliraju govor obima. Svi ostali spadaju u mase nazvane konzumtarijat (konzumentski proletarijat) čiju potrošnju nadzire netokracija.
Pozicije moći dvije suprotne, ne nužno i suprotstavljene klase obilježene su i razlikama u socijalnom i identitetskom statusu. Sposobnost netokrata je da misle izvan i iznad ograničenog ega. Identitet se gradi na pripadnosti skupini, a ne na individualizmu i prenaglašenom egu što je karakteristično za nove niže klase unutar konzumtarijata, posebno vidljivo u poplavi narcisoidnih izljeva po društvenim mrežama i tabloidima.
Tranzicija prema informacionalističkoj političkoj strukturi ukida načelo izborne demokracije, ono umire, a najviše pogođeni su: nacionalna država koja se fragmentira u „plemena“, interesne skupine i subkulturu, parlamentarna demokracija u tehnokratsku vladavinu, obiteljska jezgra u neformalne ali solidarne grupe dok obrazovni sustav, ovakav kakav jest, zastarijeva u ovom sve raštrkanijem i promjenljivijem svijetu ideja. Centralizirano i homogenizirano školovanje koje je povezano s nacionalnom državom je passé. Dolaskom informacionalizma i probojem interaktivnih medija učinjen je još jedan veliki korak prema Baudrillardovoj hiper-realnosti.
Prosvjetiteljska ideja o savršenom čovjeku kao božjoj zamjeni napokon odlazi na vječni počinak zajedno s potrebom za ostvarenjem osobnog i istinskog sebe. Umjesto toga nudi se izbor više identiteta oslobođenih tjelesne pripadnosti.
Bard-Soderqistov netokratski trijumvirat: političar, biznismen i znanstvenik gdje je potonji Cezar versus obezglavljena podanička masa konzumtarijata, savršeno se uklapa u već predložene nacrte tehnokratske vladavine u kojoj političari i biznismeni predstavljaju samo skretničare i regulatore protjecanja osnovne energetske sile podataka.
Revival tehnokracije
Prijelomni povratka tehnokracije na scenu nastupa objavom knjige Zbigniewa Brzezinskog Between Two Ages: America’s role in the Tehnotronic Era (1970). Brzezinski je još jedna markantna pojava s Columbia univerziteta gdje je predavao koncem šezdesetih. Zapazio ge je David Rockefeller pa je uskoro kao plod njihove suradnje formirana 1973. Trilaterna komisija čija je primarna misija širiti tehnokratsku agendu, isprva u Americi, Evropi i Japanu a potom je na red došla i Kina. Upravo je Brzezinski bio ključni igrač u transferu ideologije i tehnologije u najmnogoljudniju zemlju. 1979. u svojstvu državnog tajnika dolazi u Peking i trasira put za obnovu političkih i posebno ekonomskih odnosa. Izgradnja moderne Kine pod vodstvom oca Denga potpomognuta je velikim ulaganjima multinacionalnih kompanija u infrastrukturu i tehnologiju. Lideri tih korporacija mahom su članovi Trilaterale. Za razliku od kapitalističkih demokracija, Kina se pokazala kao izuzetno zahvalan poligon za izgradnju tehnokratske države par exellence. Himera Chiamerica poprima obličje tehno – monstruma koji nazaustavljivo gazi pred sobom. U lipanjskom izdanju 2001. časopis Time kineski režim opisuje kao tehnokratski, nakon reformi Dengov stil vladanja kao neoautoritarnizam. Članovi politbiroa nisu više ideološki vjernici, a u Kini je na djelu znanstvena diktatura koja je izvezla svoju tehnokratsku ideologiju i praksu cijelom azijskom svijetu. Danas već ogroman dio svjetske populacije već živi u tehnokratskom raju koji obuhvaća zemlje azijskog modela razvoja, privrednih tigrova poput Južne Koreje, Singapura, Tajvana i ostalih.
Digitalni fašizam
Uvođenje 5G tehnologije jedan je od procesa koji vode u 4. industrijsku revoluciju koja je poput kvantnog skoka u odnosu na sve prethodne jer povezuje sve znanosti u jednu jedinstvenu data driven science . Biti u mogućnosti u realnom vremenu modelirati sve funkcionalne dijelove društva u svrhu primjene socijalnog inženjeringa lijep je san tehnokrata koji uskoro može postati grozna java. Već danas Kina ima više od pola milijarde kamera za nadzor i prepoznavanje lica, sistem socijalnih kreditnih računa kojim se ugrožavaju osnovna ljudska prava poput prava na slobodno kretanje i druženje. Recentno skovani termin geoslavery dolično oslikava kinesku sadašnjost i našu budućnost. Kontrolom lokacije, kretanja i socijalnih interakcija bavi se CIA još od sedamdesetih kroz svoju Geospatial Intelligence agenciju koja svoje bogato iskustvo nadziranja posljednjih godina nadograđuje na projektu smart citya.
Hebling prepoznaje opasnost koju za demokratski svijet predstavlja visoko razvijena tehnologija kontrolirana od tehnokratske elite i njihovih nalogodavaca. Širenje masovnog nadzora u Americi nakon 11. rujna omogućeno Domovinskim zakonom i popratnom legislativom dovelo je do dodatnog potkopavanja sloboda i ljudskih prava. Od Snowdenovih otkrića znamo za masovni nadzor milijarda ljudi po cijelom svijetu.
Digitalni fašizam s kojim se suočavamo nosi iste ciljeve kojima su stremili stari nacisti: masovni nadzor, nehumani eksperimenti s ljudima, socijalni inženjering, iznuđena suglasnost (“Gleichschaltung”), propaganda i cenzura, dragovoljna diktatura, različita vrednovanja ljudi, relativnost ljudskih prava te čak i eutanazija u doglednoj budućnosti.
Sretno nam svima!
Svijet se suočava s promjenama čiji je plan pisan već desetljećima. Stvara se novi poredak od elite posjednika sirovinskih, energetskih i informacijskih resursa nasuprot novom proletarijatu koji ima samo pravo na konzumaciju pod nadzorom tehnokratskih birokrata. Svijet je u turbulentnom razdoblju u kojem se tehnokratske mjere mnogima mogu učiniti spasonosnim i nužnim.
Na kraju malo relaksacije u vidu oklade s nepoznatim skeptičnim čitateljem koji je imao volje doći do ovih redaka. Za blisku budućnost predviđam: produžetak izvanrednih stanja, povratak ili mutacija virusa, obavezno cijepljenje, Bill Gates profitira, John Hopkins Univerzitet objavljuje pronalazak cjepiva, uvođenje još strožih nadzora, ozakonjenje temeljnog dohotka, dolazak tehno-vlada, u Hrvatskoj dugo očekivana velika SDP –HDZ koalicija. Napokon jedinstveni! Sretno nam svima!
———————————————————————————————————————————————-
1Blagodati takvog javno-privatnog partnerstva svijet je doživio 2009. Prigodom epidemije svinjske gripe kada je WEF ov partner GKS iskoristio paniku i prodao vladama svoje cjepivo za masivnu vakcinaciju za koju se u Evropi ustanovilo kod stotine djece i adolescenata narkolepsiju. Hrvatska je od GKS ogranka Novartisa naručila 1.5 milijuna cjepiva, dobar dio je vraćen no svejedno je nekoliko milijuna kuna bačeno za nepotrebno i neprovjereno cjepivo. https://www.vecernji.hr/vijesti/svinjska-gripa-milinovic-otkazao-vise-od-milijun-doza-cjepiva-76815
2 Brundtland Report poslužio je kao temelj za Rio Summit 1992, a iz ovog se pak iste godine izrodila UN Komisija za održivi razvoj.
3 Dok s lijeve strane dolaze zabrinute najave ekonomskog kolapsa radništva i manjih poduzetnika te ograničavanja općih sloboda, mnogo širi medijski prostor dobiva glasna opozicija s desnog krila američke političke scene koja u tome vidi zeleni komunizam, prijetnju kapitalizmu kao poretku i poduzetništvu kao njegovoj duši.
