Iz zbirke KAFE BIZAR
Frks je hodao gradom pun sebi svojstvene samosvijesti. Koračao je gordo i energično, svjestan da ovo turbulentno doba traži muškarce čvrsta kova kao što je on. Prošlo je vrijeme hodanja po strani, šuljanja, osvrtanja i noćnih manevara. Demokracija je zakucala na vrata mlade države. Svjetlost novog doba napokon je obasjala i sinove tame. Sve ono što je mukotrpno i samozatajno gradio, u sebi i oko sebe, sada je trebalo biti nagrađeno. Gospoda iz demokratske stranke u razvoju znali su što hoće i izabrali su njega. A on zna svoju cijenu. I zna se da ona nije mala.

Kod pošte nabasa na Vranu. Posao je cvjetao. Porozne granice propuštale su pošiljke, trgovina je življa no ikada. Vrana mu predloži posao. Trebali su pouzdanog i hladnokrvog drivera u jednom cool poslu. Kada je čuo koliko mu nudi, Frks odmahne glavom i opomene ga da bude ozbiljan kad posluje s ozbiljnim ljudima. Osim toga još mu je dužan sto maraka što Vrana zaniječe jer navodno je to refundirano onim računalom. Frks prezrivo odmahne rukom i ode bez pozdrava. Sitne duše ga ne zavrjeđuju.

Ispred robne kuće gad Jinksi je šetao sa svežnjem diskretno izloženih deviza u ruci. Frks ga je prezirao jer je bio ljigavi beskičmenjak. Lizao se sa svakim jačim od sebe, a onda bi ga prvom prilikom zajebao. Izgledao je kao jadni prodavač na tržnici koji navlači ljude da kupe njegov krumpir. Doduše, ovo što je prodavao išlo je bolje od krumpira. Imao je deal s bankom i zaštitu face iz stranke. Na nedalekom parkingu blistao je njegov uvozni BMW. Imao je kožni volan, klimu i dizajnerske felge. Frks ne izdrži a da ključem ne ogrebe lak na vozačevim vratima. Tek toliko da zna. Papak je gledao Frksa, ali se pravio da ga ne vidi, prostačina jedna!

Grad je pun izmeta, ali očistit će se to. Polit će mlazom iz šmrka svu tu nečist tako da ulice odišu čistoćom. Čist zrak, dobri ljudi, dug život – to je deviza građanina Frksa. Izađite na izbore i izaberite najboljeg!

Najbolji je upravo zamijetio dvije dobro poznate njuške za stolom na terasi. Danko je opet bio lagano udaren dvostrukim konjakom koji je svako jutro ispijao točno u ovo vrijeme, točno na tom mjestu. Fikret mu je nešto živahno tumačio, a to nešto Danka očito nije nimalo zanimalo jer ga nije ni gledao ni slušao. Bio je previše obuzet poslom da bi slušao najnovije i sve glupavije teorije zavjere. Fikret je brzao i povremeno se gubio. Očito se napušio jer je sve jače zamuckivao. Frks skuži da je stigla ona trava iz Zagreba i odmah natjera Fikreta da smota jedan smotak na klupi u parku. Kad su se vratili za stol, Danko je već otišao. Srećom, Fikreta je toliko lupilo da je skroz zašutio pa je Frks mogao na miru promatrati svijet s njemu svojstvenom filozofskom nadmoći.

Da je današnji dan obećavajući, potvrdila mu je i poruka koju je primio. Bio je jedan od malobrojnih vlasnika mobitela. Poklon od gospodina iz stranke, da budemo na liniji kako mu je objasnio s podrugljivim smiješkom rezerviranim za crvene. Trebao se pokrenuti, a nije mu se dalo. Neka čekaju da srkne preostalu kavu i povuče posljednji dim prve cigarete. Zbog tog užitka i narodni preporod može pričekati.
Na izlazu nabasa na onu pizdu Tajanu. Okrenula je glavu čim ga je ugledala. Šminkerica uobražena, a sjećao se dok se je naroljana valjala podom. Imao je problem s njezinom sestrom. Ova kuja Tajana razglasila je gradom da joj je hipnotizirao sestru i onda je povalio što je, naravno, neistina jer njemu ne treba hipnotizirati komada da bi ga povalio. Ako je bila čime hipnotizirana, onda je to bio njegov šarm i njegova očita muževnost. Sve ostalo su bapske priče. Dolazila mu je i policija, ali ništa nisu mogli dokazati. A kako bi i ti papci mogli dokazati da je nekog hipnotizirao? Pa nije on Sai Baba.

Premda nije ni daleko od njega. Isfurao je on dosta stvari u životu; kuži se u parapsihologiju, reinkarnaciju i to … Već davno je shvatio da se teškim rintanjem ne postiže oslobođenje. Treba biti odvojen od samog početka, neuznemiren sudbinom, nevezan za plodove djelovanja. Danas nemaš, sutra imaš – ideja je koja se savršeno uklapala u njegovu zbilju.

Grana se nije nikako uklapao u nju. On je jedna od nečisti od koje treba očistiti grad. Smrad njegove pojave teško je podnijeti. Njegov gadan karakter još teže. Arogancija mu se trajno nastanila na licu. On je glavni! Misli da će to uvijek biti. Frks ne misli tako. Priđe stolu za kojim je Grana stojećki žderao burger u društvu tipa nalik gorili. Hladno mu izvali kako nije zadovoljan što Grana priča o njemu i kako bi bilo bolje da skrati jezik ukoliko ne želi ostati bez njega. Grana je prestao žvakati i zapanjeno ga gledao. Frksu za trenutak sine ideja da je možda napravio korak više, možda je napušen, ali kada je osjetio kako silno uživa u protivnikovoj zbunjenosti, pomisli da je ovo zapravo genijalan potez. Ne sačekavši njegovu reakciju, Frks se naglo okrene i udalji. Grana je ostao šokiran ovom drskošću. Bližio se kraj njegovom glumatanju. Završni čin upravo je nastupio. Slijedi rasplet. Mrtvi na pozornici. Suvišni odlaze. Nastupaju junaci novoga doba. Srce mu zatreperi od zanosa. Osjećao je pouzdanje u njegovom predjelu. U futroli na prsima nosio je pištolj, dodijeljen, naravno, od gospodina iz stranke – za posebne situacije. Posegne pod sako tek toliko da osjeti dršku. Dodir s teškim hladnim metalom budio je moć i nudio izvjesnost. Ništa više nije bilo kao nekada. Lahorasti dašak slobode milovao je svog ljubimca Frksa dok je ovaj smjelo gazio središtem pješačke zone.