Dekorativni golubovi – ukras varaždinskoga neba i okućnica
Nekada su dvorišta i tavane mnogih varaždinskih obitelji nastavali njegovani pitomi golubovi. Ove prekrasne ptice služile su uzgajivačima za razonodu, za edukaciju djece, za natjecanja ali i kao hrana. Danas se u gradu i okolici golubarstvom bave članovi nekoliko udruga specijaliziranih za uzgoj sportskih i izložbenih golubova.
Julije Toplak iz Pušćina jedan je od veterana među uzgajivačima ukrasnih golubova. Još kao dečko brinuo se za svoje golubove, a od 1976. član je Udruge uzgajivača malih životinja kojoj je prvi predsjednih bio poznati varaždinski pedagog i volonter profesor Franjo Bračko. Te je godine u prostoru negdašnjeg kino Doma održana prva izložba malih životinja kućnih ljubimaca. Toplak se prisjeća kako je tada Koka donirala svoje kaveze za perad koji su potom adaptirani za potrebe izlagača.
Legendarni Andrija Vuglovečki
-Svoj pravi procvat i najuspješnije godine varaždinska je udruga uzgajivača živjela od 1981.- prisjeća se Julije Toplak. Tada predsjednikom postaje pokojni Andrija Vuglovečki, poznati varaždinski postolar i legendarni uzgajivač, međunarodni sudac i dobitnik brojnih priznanja za svoj uzgoj i rad s mlađim naraštajima. On je doista živio za svoje leteće prijatelje: svu zaradu trošio je na nabavu rasnih golubova, za opremu i edukacijska putovanja. Koliko je samo puta iz vlastita džepa financirao ekskurzije na sajmove i izložbe u Njemačku, Mađarsku i gradove bivše Jugoslavije. Kao predsjednik bio je izrazito agilan i sklon uvođenju modernih metoda uzgoja ptica. Zahvaljujući brojnim poznanstvima lako je nalazio sponzorski novac i opremu pa su tako u Varaždinu godinama redovito bile održavane izložbe i natjecanja na državnoj i međunarodnoj razini, najčešće u dvoranama Doma željezničara ili 2.OŠ. Prvi se je okrenuo uzgoju maltezera i engleskih velikih gušana te je po svojim šampionskim primjercima postao nadaleko priznat i cijenjen. Godine 1984. Vuglovečki je osnovao Hrvatski savez uzgajivača malih životinja i sve do svoje smrti 2003. ostao aktivan uzgajivač i sudac.
Valja napomenuti da je upravo Julije Toplak kao dugogodišnji dopredsjednik udruge i Vuglovečkova desna ruka u njegovu čast pokrenuo Kup Andrija Vuglovečki (2006. I 2007.) u balonu na Graberju kada je izloženo čak 200 gušana, Andrijine omiljene vrste. Isto tako je Toplak inicirao i izložbeni sajam Dijete i njegov ljubimac (2000. – 2008.) kojeg rado pamte djeca i roditelji.
Golubinja ćud
Golubovi su mirne i vjerne životinje. Kada se priviknu na čovjeka lako mu se prepuštaju. Može ih se držati u rukama, toliko su pitomi. Uzgajati ih može svatko tko ima barem malo slobodnog prostora u dvorištu: dovoljno je samo pet – šest kvadrata. 90 % njihove hrane je zrnje žitarica i industrijskih biljaka, a mogu jesti i krušne mrvice i posije. Za ljetnih dana treba im češće mijenjati vodu u pojilicama. Budući da se ne miješaju s divljim pticama, domaći se golubovi rijeđe razbolijevaju. Obavezni su godišnji veterinarski pregledi, a svi se golubovi prstenuju i dobivaju svoj redni broj evidentiran u matičnoj knjizi. Nema epidemija, a ona s ptičjom gripom je bila uvelike pretjerana, ako ne i lažirana. Zdravi kućni globovi su predivni kućni ljubimci, posebno su pogodni za djecu koja ih lako zavoli i brine se o njima. Osim svoje ljepote i dražesti, golubovi su i vrlo korisne životinje. Gnoj od njihova izmeta cijeni su u vrtlarstvu, a meso pojedinih vrsta, poput divovskoga gušana, zdravije je od ostalih pa u njemu uživaju podjednako gurmani kao i bolesnici.
Sportski i dekorativni golubovi
Golubarstvo se razvilo u dva glavna smjera: uzgoj sportskih i uzgoj ukrasnih ili izložbenih golubova. U ove prve spadaju niskoletači i visokoletači od kojih neki poput engleskih tiplera mogu letjeti neprestano i do 20 sati. Tu su i prevrtači koji u zraku prave višestruki salto pa roleri koji se uvrću itd. Postoji mnogo vrsta ukrasnih golubova koji se ocjenjuju po svom obliku, građi i svojstvima. Najpoznatije vrste su bradavičari koji se ističu ukrasima na očima i kljunovima, kapucineri s istaknutim kapuljačama oko glava, zatim gušani koji se napuhuju i džinovski golubovi koju mogu razviti i do 1,2 kg težine. Mnoge države i regije imaju svoje autentične vrste pa ih tako i u Hrvatskoj priznato dvanaest.
Leteći štakori ili nježni ljubavnici?
Tim pogrdnim imenom prozvani su divlji golubovi zbog svojih reproduktivnih sposobnosti, ali i stoga što su invazivni zagađivači gradskih prostora. Nekada ih nije bilo toliko u samome gradu jer su mnoge kuće u središtu držale pitome golubave u podignutim ili zidanim golubinjacima koji se još uvijek mogu vidjeti na gornjim dijelovima fasada starijih kuća.
-Sjećam se kada nas je pozvao tadašnji dogradonačelnik Horvat da pomognemo u rješavanju problema s divljim golubovima – prisjeća se Toplak. Uobičajena zaštita protiv nasrtljivih golubova je postavljanje zaštitnih mreža na otvore i prozore kao na zgradi HNK. Često se koriste i nazubljeni šiljci koji se montiraju na simsove prozora. Najefikasnija je zaštita i najprirodnija – pomoću dresiranoga sokola. Dovoljno je da se barem jednom tjedno nad određenom lokacijom pojavi sokol pa da golubovi iz straha napuste to područje. Sokolare imaju svi važni aerodromi. Međutim za grad poput Varaždina gradski sokolar bi bio prevelik trošak.
Za vrijeme razgovora imali smo priliku vidjeti sokola u akciji. Jedan se obrušio s neba u nakani da zgrabi jednog bijelog goluba letača. Srećom, lastavice su desetak sekundi prije napada obavijestile golubove na opasnost tako da su ovi bili spremni i u niskom se letu izvukli iz dohvata sokolovih kandži. Eh, da su barem i ljudi toliko solidarni kao ptice.
–Volio bih da se mladi ljudi maknu od svojih kompjutora i prožive svoju mladost brinući se za neke od životinja. Ptice a posebno golubovi su divni prijatelji koji vas neće iznevjeriti ukoliko ih pravilno njegujete. Golubovi su poznati po svojoj nježnosti i odanosti partneru. Djeca koja imaju pticu za ljubimca razvijaju svoju kreativnost, empatiju i mirnija su i staloženija od djece koja se međusobno ubijaju kroz računalne igrice – poručuje na kraju uzgajivač Toplak.
Foto Predrag Daraboš i arhiv Julija Toplaka
