Drava kao omiljena destinacija

Živko Toplak prisjeća se neukroćene Drave i njenih osebujnih ljubitelja Ade, pješćani sprudovi ili špice različiti su nazivi za mjesta na Dravi koja su bila okupljališta Varaždinaca tijekom  60 – tih i 70 – tih godina prošloga stoljeća. Rijeka je još bila divlja i neukroćena, a vegetacija bujna pa je dravski teren pružao izobilje zanimljivih mjesta za opuštanje. Čuveni Otok ljubavi danju je bio kupački raj, a u sumrak utočište zaljubljenih. Beli Kipi je bila posebno omiljena destinacija. Ime je dobila po topolama čija su bjelkasta stabla Varaždince podsjetila na prirodno postavljene skulpture. Tamo je poznati dalekovod kuda se i danas idemo kupati.

Disko na otvorenom

Brana je bila najčešće okupljalište mladih.  Sredinom 60-tih rock glazba se nije smjela slušati glasno  pa su se dečki i cure skupljali na brani uz prve tranzistorske prijemnike. Bilo je to doba velike popularnost Beatlesa, Stonesa i Kinksa. Slušale su se Slobodna Europa, radio Monte Carlo i radio Luxemburg.  Slavili su se rođendani uz svirku i kurila se vatra za roštiljade. Nasuprot  brane na jednom od otoka, čiji je dio ostao i danas, nekada je bila ukotvljena Zlatica, brod  za eksploataciju šljunka. To je samostvoreni otok nastao od brojnih naplavina.  Na njemu je svoju kućicu imao i  Belić, domaći slikar, pjesnik i gljivar. Za razliku od današnjih  tih su godina kućica  bile jednostavne  drvene i služile su kao kabine za presvlačenje, kao spremišta za čamce i pribor za pecanje, a za toplijih noći i kao prenoćišta. Većina kućica bila je na sjevernoj strani, a bilo ih je i kod današnjeg bazena. Zbog čestih promjena vodostaja mnoge su bile sagrađene iznad tla, na splavi ili na stupovima poput sojenica. Prva poznata kućica bila je penzionerska. Ostala je i danas na ostatku otoka koji je nestao nakon izgradnje HE Čakovec.  Nekad je to bio veliki sprud  s nogometnim igralištem zvanim Marakana.  To je na području Kuršanca nasuprot spomen parku u kojem je u lovu stradao ban Zrinski.

Dravski pjeskari

Tu je bila i velika pjeskara koja je bila značajan izvor materijala za gradnju cijelih naselja poput onog uz VIS. Kola puna pijeska s drvenim kloparajućim kotačima teglili su mršavi konji.  Prizore pjeskarenja je prekrasno naslikao naš renomirani slikar Branko Kljajić. Još jedan umjetnik povezan je uz taj otok. Poznati slikar Vladimir Gašparić Gapa još kao dječak  postavljao je svoje instalacije – panjeve i ostale nanose u nizu. Bile su to prve otvorene izložbe našega kipara koji je i danas aktivan kao stavaralac i kao predavač na Akademijinom odsjeku za kiparstvo.  Nažalost, grad se još nije odužio svom kiparu iako je ovaj to i više nego zaslužio. A kad se sjetimo kako Varaždin oskudijeva   javnim skulpturama onda bi se postavljanjem jedne Gapine  u prostor grada ispunile obje svrhe: zahvala Gapi i obogaćenje skulpturama siromašnog prostora grada.