Emil Flajšman je Dravom odavno neizlječivo zaražen: profesionalno kao inženjer biologije i djelatnik Hrvatskih voda, a privatno još od djetinjstva kada je krenuo istraživati biološku raznolikost riječnog sliva. Istraživanje, održavanje i zaštitu riječnih resursa nastavlja sve do današnjih dana, kroz djelovanje udruge Lijepa naša čiji je predsjednik ogranka varaždinske županije. Malo je ljudi u našem kraju koji o Dravi mogu govoriti s toliko ljubavi ali i stručnog znanja kao što to može naš sugovornik.
Koliko se Drava kod Varaždina promijenila unatrag 40 godina, koliko je pamtiš?
Puno se promijenila, izgubila je mnoga od svojih prirodnih bogatstava, prilično je urbanizirana iako time nije postala bliskija građanima. Štoviše, rekao bih čak i da je postala manje privlačna onima koji su na Dravu dolazili u potrazi za mirom i opuštanjem. Mnoge biljne i životinjske vrste su nestale zajedno sa staništima. Sjećam se da sam kao klinac sa glavnog dravskog mosta mogao vidjeti kako glavatice plivaju u bistroj vodi. Bregunice, čigre, prutke nisu bile rijetkost kao danas.
Elaborat o Dravskoj park-šumi
Elaborat sam izradio u sklopu inicijative za zaštitu Dravske šume koju sam pokrenuo putem Lijepe naše u suradnji s jednim od osnivača udruge i tadašnjim predsjednikom ogranka, pokojnim Josipom Ernoićem. Zahvaljujući našoj inicijativi ova neprocjenjiva gradska šuma uz Dravu danas je zaštićeni dio prirode Hrvatske u kategoriji „park-šuma“. Nažalost, u praksi zaštita ni do danas nije zaživjela. Nakon toga u ime Udruge Lijepa naša surađivao sam s udrugom Franjo Košćec u incijativi za očuvanje i zaštitu šume Jelačićka. Sve je krenulo dobro. Dora Radosavljević vodila je projekt kao predsjednica udruge Franjo Košćec i dobila je inozemnu, ako se dobro sjećam američku financijsku potporu za popularizaciju ove šume. Grad Varaždin dao je potporu inicijativi. Ja sam inventarizirao biljne i životinjske vrste u šumi, a naše dvije udruge izradile su informativne ploče o vrstama i zanimljivostima Jelačićke koje su postavljene u šumi. Na žalost, Grad Varaždin se umjesto za šumu pošteđenu pretjerane urbanizacije opredijelio za velebnu sportsku dvoranu u Jelačićki, koja je mogla biti sagrađena na prikladnijoj lokaciji bez potrebe za unošenjem urbanog spektakla u posljednju šumsku oazu grada. Tijekom gradnje sportske dvorane informativne ploče su uklonjene, a gradski oci su zaboravili na potporu inicijativi Franje Košćeca u suradnji s Lijepom našom.
Obnova napuštenih staništa
Naš cilj je informiranje i educiranje građana o prirodnom bogatstvu Drave i drugdje jer ga na očigled gubimo , a društvena svijest o njegovoj važnosti nedovoljno je razvijena. Kampanjske akcije čišćenja dravskog priobalja korisne su ali ne i supstancijalne. Mogu navesti dobar primjer akcije koju smo godinama provodili na Dravi sa slovenskim ekološkim aktivistima kada smo raskrčivali žbunje i ostalu vegetaciju kojom su zarasle strme obale,što je priječilo lastavicama bregunicama da prave gnijezda u zemlji ovih strmina. GPS- om sam markirao mjesta na kojima su rasle neke rijetke biljne vrste i danas kada dođem točno na isto mjesto mogu primijetiti postoji li ta vrsta još uvijek ili je nestala zbog ljudskog utjecaja ili nadiranja neke invazivne vrste. Mnoga,do jučer vitalna staništa danas su pusta. Suprotnih primjera oživljavanja opustjelih staništa gotovo da i nema. To je razlog za zabrinutost , jer većina ljudi još uvijek nije svjesna koliko smo sudbinski ovisni o uravnoteženoj prirodi.
Dok si bio dijete Drava je još predstavljala realnu opasnost za grad zbog poplava. Je li i danas Drava potencijalno opasna zbog izljeva i poplava?
Pretprošle godine je pokazala da jest. Nažalost, klimatski ekstremi uvjetovali su nepredvidivost naglih porasta vodostaja što je u velikoj mjeri izvan kontrole čovjeka. Pretprošle godine Drava je poplavila nekoliko sela blizu Varaždina i pokazala da nema opuštanja. Globalne klimatske promjene su tu. Atmosfera je sve toplija, tj. sadrži sve više energije, a to znači da je sve kaotičnija. Pojednostavljeno, možemo očekivati i takve nepogode na kakve baš i nismo navikli. Nisam katastrofičar, ali pametnije je da smo spremni i na ono najgore nego da se uvijek iznova nespremni iščuđujemo nad svakom nepogodom koja nas zadesi.
Neki u Međimurju tvrde da je Varaždin pošteđen poplave jer se voda namjerno puštena da se izlije nizvodnije
Nasipi su pravljeni za poplavu jednom u 100 godina, a ovakve poplave događaju se jednom u 1000 godina i tu čovjek ne može puno uraditi osim spašavati što se da spasiti. Smiješno je i neodgovorno razmišljati da itko može i želi kontrolirati poplave i preusmjeravati ih na druge da zaštitis ebe. U takvim nepogodama potrebno je surađivati, a ne međusobno se prozivati bez ijednog valjanog argumenta.
Kakav koncept razvoja područja uz Dravu bi najviše odgovarao interesima građana?
Dravska šuma je posljednji očuvani prirodni kompleksi još uvijek dominantan dio zadnjih ostataka šuma koje su nekim čudom opstale na teritoriju našeg grada. Bez obzira na dosadašnju urbanizaciju taj dragocjeni ostatak prirode treba očuvati. Koncept razvoja ovih nenadoknadivih prirodnih oaza trebao bi počivati na primarnoj potrebi za neagresivnom rekreacijom i relaksacijom najšireg građanstva. Smještanje velikog sportskog kompleksa na Dravi narušilo je tu koncepciju jer su ti objekti namijenjeni sadržajima izrazito urbanog tipa koji ne idu u prilog opstojnosti velikog dijela bioloških vrsta koje sam u Jelačićki inventarizirao. U značajnoj mjeri objekt je okrenut spektaklu, tj. velikim, masovnim, blještavim i bučnim priredbama. To u startu znači zbogom sovama, šišmišima, brojnim pjevicama i drugim dotadašnjim stanovnicima Jelačićke. Drava nije mjesto za urbani spektakl, ova je dvorana isforsirana, šuma Jelačićka je devastirana. Dvorana je mogla biti izgrađena negdje bliže gradu, na primjer na onim livadama kod Konzuma na Banfici. Jedina prirodna rekreativna zona Varaždina pretvorena je u prostor intenzivnog sporta, postala je zona zvučnog i svjetlosnog zagađenja.
Kad smo već kod onečišćenja i devastacije, tko je zadužen za red uz priobalje?
Dravska šuma je nekoć imala lugara s pravom puškom, vozio je na biciklu uz priobalje. Sjećam se kao klinca me je ganjao jer sam odrezao običnu granu za luk i strijele. Kasnije je zaposlen čuvar u civilu bez ikakvih ovlaštenja, a danas nema nikoga. Grad je jako zanemario Dravu, ne mislim u smislu iskorištavanja nego zaštite prirode. Sporadične volonterske akcije čišćenja više su kozmetičke naravi i prilika za slikanje nego što su stvarno učinkovite.
Drava u budućnosti?
Zalažem se za prestanak nepotrebne i dugoročno štetne urbanizacije Drave i okretanje prirodnoj i kulturološkoj obnovi područja uz rijeku. Postoji cijeli niz dobrih ideja čije bi ostvarenje približilo Dravu gradu, građanima i gostima bez ikakve potrebe za daljnjom devastacijom prirodnih vrijednosti. Obnova zapuštenog kupališta jedna je od brojnih prilika za takvo što, za ugostiteljski objekt primjeren ambijentu, možda riblji restoran koji nam toliko nedostaje,ili za popularizacijsko-edukacijski centar, ali nikako za turbo-diskač koji zagađuje svjetlom, zvukom i otpadom. Mogli bi se sagraditi „stari“ mlinovi uz rijeku, nekad ih je bilo dvadesetak. To je edukacijski i turistički sjajno, popularizirati Dravu i istodobno poticati očuvanje i obnovu njenih bogatstava koja bi jedino posve nerazumni ljudi poželjeli „klonirati“ u još jedan urbani prostor.
