Nakon Drave stari varaždinski šmeker, slikar Živko Toplak vodi nas u potragu za preostalim gradskim drvoredima U ne baš tako davna vremena ljudi su uz puteve sadili stabla i tako činili duga putovanja lakšim i ljepšim. Krošnje bi pravile sjenu, štitile od vjetra i padalina, nudile plodove putnicima. Sađenje stabala smatralo se pobožnim činom i bilo je za opću dobrobit. Danas u Varaždinu i neposrednoj okolici možemo pronaći tek ostatke nekad ponosnih i lijepih drvoreda koji su krasili ulice i puteve.
Sječa drvoreda zbog sigurnosti u prometu
Prva ozbiljnija sječa strefila je poznati drvored u današnjoj Zagrebačkoj ulici. Razlog je bio taj što su se namnožili automobili pa su se neoprezni ili nesretni vozači sve češće zabijali u stabla. 50-tih godina čak je donešen i zakon o sječi drveća koje predstavlja potencijalnu opasnost u prometu. Tako je nestao drvored jablana koji je pratio generacije Varteksovih radnika na posal i s posla, a od ostalog drveća ostala je stara lipa u Brezju, negdje oko broja 100, s desne strane prema Zagrebu. Od lipa valja još spomenuti nekoliko njih na Graberju koje su još tamo uz stare kestene. Graberje je zasebna priča. Tu su se nekad odigravale vrtne zabave i sportske manifestacije. Jedna prominentna lipa kao simbol grada morala je biti posječena i na groblju, preciznije na grobištu poginulih u 1. Svjetskom ratu. Zasađena je nova koja tek treba izrasti u pravo drvo. Netko je predložio da se na tom grobištu podigne spomenik, ali se srećom od toga odustalo. Lipa je plemenito drvo, u Slavena obožavano kao sveto i na mnogo dubljoj razini simbolizira pijetet prema žrtvama nego neka betonska skulptura. Valja spomenuti preostale lipe kod Staroga grada, zatim sasušene i posječene lipe u Supilovoj, od kolodvora do Zagrebačke, kao i veliku preživjelu lipu kod ulaza u grad u Hrašćici. Rijetke su preživjel e, a tako su dragocjene.
Kapetan Petrović spasio kestene
Poznati drvored kestena srušen je na potezu od Vindije, Merlićevom do kolodvora. Zanimljivo je da je nekoliko stabala ispred tadašnje vojarne spasio kapetan prve klase Petrović koji je izjurio sa stražom i otjerao drvosječe. Tako je barem šest kestena spašeno, a mogli su i ostali ostati. U svakom slučaju, hvala ti kapetane! Živko je bio klinac kad je vojska sadila jablanove uz stadion Slobode prema sajmištu i Dravi. Držal je štangu i gledal jesu li stabla u ravnini. A njegov sin kao maturant posadio je jednog uz rub zaobilaznice, od Konzuma do nadvožnjaka kod buvljaka. Doista lijep običaj, potvrditi svoju zrelost sadnjom stabla. Nekad su se klinci vraćali s Drave zamusikani sočnim i slatkom plodovima murve. Murva je rasla čak i po gradu, a danas je rijetka i na selu. Na Banfici je jedno staro zaštićeno stablo. Zaštitnu metalnu markaciju, prvotno zakačenu na koru, staro je deblo gotovo apsorbiralo. Dvije su platane još zaštićene: ona kod 1. OŠ i ona kod galerije slika. Ova potonja je pustila korijene pod ogradu i prijetila da je digne pa se razmišljalo o tome da se stablo posječe. Srećom, netko se sjetio da bi se korijenu trebalo dati još malo prostora kako se ne bi širio prema ulici. Bila bi prava šteta da se drvo posjeklo jer svojom krošnjom doista dominira dvorištem galerije i rubom slikareva trga.
Egzoti su u modi
U posljednje vrijeme zavladala je moda egzota. Naprimjer, kod Merkatora su zasađeni tulipanovci, a njih tridesetak i nasuprot u parku – igralištu za mlade. Po jedno stablo tog drveta bilo je raslo i na Stančićevu trgu kao i ispred Turističkog biroa, no oba su netragom nestala. A u pomičnim spremnicima u Kukuljevićevoj zasađeno je opet neko egzotično drveće u predimenzioniranom japanskom bonsai stilu. Nisam protiv egzotike, ali varaždinskom duhu više odgovara domaće drvo. Vjerojatno se zbog straha od potkapanja po gradovima sve više drveća usađuje u betonske elemente kao u našoj Gajevoj ulici. Time se ipak limitira rast stabla i sve skupa ne izgleda baš prirodno, no bolje išta nego ništa. Zasebna tema bila bi preuređenje Franjevačkoga trga i sređivanje tamošnjeg drvoreda lipa. Na koncu, lijepo je što je ispred FOI do katedrale zasađen mali drvored, iako je taj mali zeleni pojas uvijek bio prazan.
Op.a. Pozivamo čitatelje da nas nadopune svojim uvidima i spoznajama o gradskom drveću.
