Hrvatske kaste

 Hrvatskekaste i patrijarsi

U moru stupidnosti i komercijalizacije programa, nacionalna dalekovidnica sve manje zaostaje za privatnim kanalima, no ponekad zavrijeđuje i pohvalu. Ovaj put riječ je o  Hrvatskim kraljevima, za domaće standarde odlično produciranoj seriji po uzoru na slične britanske produkcije povijesnih tema. Osim zabavnoga ponavljanja gradiva rane hrvatske povijesti, u prilici smo i povući izvjesne analogije između negdašnjeg i sadašnjeg društveno političkog ustroja. Naime, Hrvatska je stoljećima živjela u sustavu triju staleža: onih koji mole (svećenika), onih koji ratuju (kralj i velikaši) i onih koji rade (robovi i kmetovi). Neki historičari tvrde kako je taj sustav inkorporacija indijskog kastinskog sistema. Ukoliko i jest, onda je deformiran jer tradicionalni kastinski sustav osim svećenika, ratnika i radnika poznaje i četvrti – vaišje ili oni koji privređuju, po naški – poduzetnici poput trgovaca, voditelja radionica, mjenjača novaca itd. Povijest poduzetništva i inicijativa pisali su tuđinci mnogo više nego naši. Francuska revolucija trećeg staleža nije se ponovila u Hrvatskoj. Ne postoji dignitet izvojevane slobode, a time i samosvijesti poduzetničke.

Jednom uproštenom analogijom moglo bi se reći kako  kronični nedostatak inicijative, sklonost prihvaćanju čvrstih državnih struktura i utjecajnog klera drijemaju u tkivu ovog naroda od pamtivijeka. Sklonost velikim vođama, federacijama čak i unijama koje se raspadaju govore o patrijarhalnom pokroviteljstvu nad nezrelom gotovo infantilnom svjetinom. Jesu li Hrvati doista nekada bili junački narod? Nacionalni ponos budi se jedino na stadionima. Možemo li imati svoju državu ili ne, to je dilema jer nakon dvadeset godina ona je u predbankrotnom stanju. Vrijeme je za bolno odrastanje.

Šeks za žene

A odraz tog patrijarhalnog pokroviteljskog duha vidjeli smo i u riječima inače nedodirljivoga potpredsjednika Sabora RH koji je naložio saborskoj zastupnici da se drži pristojnosti kao što se drži štange za ples. Usput se čudi što joj suprug još nije u zatvoru. Mediji su to popratili kao još jedan Šeksov eks, pardon, eksces jer u zadnje je vrijeme pod pritiskom, rade mu Srbi o glavi. Istina je, razjaren je, a kada je takav jezik mu puno brže radi nego kad apstinira. Udanoj kolegici obratio se kao da nije u sabornici već kao da je u prolazu kafića. Pokroviteljski joj sugerira što joj je činiti jer on zna njezinu privatnost, zna što znači to uvijanje oko štapa, koji vrag čuči u zmiji, a  zna on i dosje njenog muža. Koji frajer. I samo mu je ime šeksplozivno. Nomen est omen, iz imena se čita sudbina, a Šeksova je ugrožena. I zato lovi sabornike da izglasaju zakon koji bi ga štitio izručenju Srbiji. Ostatak Šeksove karijere pretvara se u javnu dramu u kojoj  neumoljivi egzekutor postaje gonjena zvijer. Finale tek predstoji. Žene – odahnite!

Mirni izbori i žestoki prosvjedi

Na zapadu domovine ništa novo. Uljuđeni i uzoriti Varaždin  grad demokratski je ignorirao izvanredne izbore za gradonačelnika. Iako je nedjeljni sunčani dan bio idealan za protegnuti noge do izbornoga mjesta, svejedno dvije trećine Varaždinaca odlučilo je, po vlastitom uvjerenju, pametnije provesti vrijeme. Lokalni analitičari situirani u kafićima različito tumače slab odziv građana: HDZ- ovi birači su nezainteresirani jer nemaju svojega kandidata, to ti je odmah 20% manje izlazaka. Da ne nabrajam ostala nagađanja. Međutim, mnogi se slažu s tvrdnjom kako je ljudima dosta politike. Neki su letargični i nemaju vjeru u demokraciju na naš način, a drugi se spremaju boriti se za nju. Takvih je kod nas još nedovoljno što pokazuje odziv na nedavne protivkorporacijske prosvjede.  Ipak, svijet je osupnut spozanjom kako su newyorški Wall street i londonski City središnji generatori financijskoga sustava koji usisava većinu produktivne sile nacija i to samo na uživanje uskom 1%. Isti grabežljivci pelješe nas preko visokih kamata, preko švicarca, preko nezakonitih ovrha, putem korupcije u državnim službama …. Nabrajanje bi potrajalo, a vremena je sve manje. Hoće li ona šutljiva varaždinska dvotrećina imati što za reći u skoroj budućnosti?