Helena Sablić Tomić
U dvadesetak priča autor je nastojao potražiti odgovore na pitanja vezana uz oblike preživljavanja gužve svakodnevlja.
Knjiga varaždinskog autora Predraga Daraboša Strategija pitona zbirka je dvadesetak priča. Kroz dvije veće cjeline (Strategija pitona, 9,99 skica za propast Amerike) autor je nastojao potražiti odgovore na pitanja vezana uz oblike preživljavanja gužve svakodnevlja. Ova se zbirka može čitati i kao kraći roman koji provodnu narativnu nit iznalazi u inicijalnoj ideji većine priča.
Naime, autor je u pisanje krenuo iz pozicije pripovjedača koji jedan posve osoban egzistencijalan koncept želi obrazložiti široj čitateljskoj publici. Riječ je o pokušaju ukazivanja na gubitak individualnog u globalnom prostoru koji «ždere» sve one koji mu se samo na tren prepuste. Prvi dio zbirke tako čine trinaest formalno i stilski neujednačenih priča (Gorki postolar; Janko stidljivko; Iscijeliti neman; Podstanar; Astralni ljubavnik; Zaručnica…). Okvir za tumačenje čita se u priči «Piton ili ljubavna strategija gurmana» u kojoj pripovjedač opisuje kako individualna erotska energija može biti egzistencijalni imperativ koji upotrebljava tijelo drugoga umjesto provodnika u spoznavanju sebe samoga. Upravo takvo pripovjedačevo osobno traganje za onim duhovnim u vlastitoj osobnosti dovodi u prvi plan neimenovani ženski lik kroz čiju se putenost i tjelesnu osjećajnost nameće punoća prepoznavanja u dvoje.
Ukoliko se inicijalna ideja okupljena oko prvog djela zbirke razotkriva upravo kroz prostor stopostotne pripadnosti drugomu, onda se ovaj narativni kratkopričački intimni striptiz zadržava oko rastvaranja osobne duhovnosti kao odraz tjelesnosti drugoga na/u sebe. Glavni junaci Daraboševih priča su obični ljudi, točnije, oni obični koje autor takvima smatra (postolar, glazbenik, podstanar). Teme priča su najčešće prizori iz životne svakodnevice. Čini se na prvi pogled da ove priče govore o ljubavi, prijateljstvu, braku, međuljudskim odnosima. Na drugi pogled međutim ove su priče rafali tjeskobe, nesnalaženja, nerazumijevanja, ispraznosti i mučnine. Jednostavne interakcije između dvoje ili više ljudi,oni susreti, dodiri i replike koji se zbivaju kod kuće ili na javnome mjestu ovdje postaju kulise dubokih unutrašnjih borbi, nesklada svjetova koji se otkrivaju ispod malobrojnih izgovorenih ili uopće neizgovorenih riječi. Tjelesnost je jednako važna kao i duhovnost. To što jedan lik kaže drugom neće samo pokrenuti val asocijacija i osjećaja kao reakcije na riječi, već će potaknuti i intenzivne percepcije vlastitog tijela ili organa, kao i tjelesnih dojmova što ih ostavlja sugovornik, grimasom, pokretom, izgledom ili mirisom. Osjećanje tjelesnosti je u čestoj sprezi i s osjećajem prostora, primjerice stana u kojem likovi žive, ili s detaljima što ih otkriva pogled kroz prozor.
Deset asocijativnih skica drugog dijela zbirke (Mačor apokalipso; Godišnji obračun; Starost svijeta; Srp i čekić; Crvena osveta…) potpuno je suprotnoga predznaka. Naime, drugi dio zbirke oblikovan je kao svojevrsni koncept kojim se nastojala naglasiti opća destrukcija duhovnosti koju nameće trend i ritam življenja u prostorima novog svijeta.
Potpuni isključena strast i emotivnost nužna je posljedica izgubljenosti individualnoga identiteta u urbanoj potrošačkoj vrevi koja nužno devalvira većinu temeljnih egzistencijalnih vrijednosti.
Općim izvorištem takvome stanju označen je prevladavajući potrošački, uživalački životni stil, sveprisutno tržište i frustracije koje iz toga proizlaze – duhovna praznina u osobama. I tek nakon pročitane cijele zbirke, priče s njezinog početka otvaraju se u punoj svojoj dimenziji i trebaju se iznova pročitati.
Vjesnik, 2005.
