Kafe Bizar u Gardens baru

Predrag Daraboš opusom je jedan od najplodnijih i najkvalitetnijih  varaždinskih spisatelja, a u najnovijoj knjizi Kafe Bizar (predstavljena u Gardens baru) sugestivnost i dozrelost prizora i riječi izravno je izdignuta naspram ostale produkcije te literarne sredine.

nancy
Ta sredina sramežljivo rijetko teži insceniranju prikaza različitih stvarnih i suvremenih životnih situacija, dok Daraboš svojim gradom istražuje hrvatsku suvremenost, bez sladunjavog poetiziranja. Ovako u pogovoru knjizi Robertino Bartolec započinje predstavljati autora i njegovo djelo.
Iz njegovog pera Predrag Darboš je spisateljski eklektik  u čijem ‘uzvitlanom književnom vrtlogu tangirano je bezbroj tematskih spisateljskih strategija, gotovo uvijek estetski, misaono i duhovno zaokruženih’.
Kafe Bizar je knjiga koncepcijski podijeljena u tri cjeline u kojima iz priče u priču gradi i povezuje likove s margine. Jer, kako kaže R.B.,  nije autor kriv što nam se životna konstanta svima i svuda malo-pomalo svela na svakodnevicu  marginalnog.
A to se vrlo često shvati za šankom: ‘Kafić je jeftin, ima mladu konobaricu i ugodan je s tim finim ogledalom iznad šanka u kojem se ogledavao nakon dugih gutljaja. Letimična procjena – još je u dobrom stanju. Može on još svašta iako mu se nije dalo ništa. Nekada pun energije, sada je odolijevao svim izazovima. Tonuo je u bezvoljnu nirvanu. Prepuštao se letargiji i pasao mozak kad god bi to bilo dozvoljeno. Polako se navlačio na cugu i jedva čekao vikend’.
Robertino Bartolec je dobro uočio kako Predraga Daraboša ne zadovoljava obična “pučka mudračka konstatacija o cmizdravosti i pokvarenosti čovjeka bez iluzija i ideala, ili šaranje kompleksnim etičkim nazorima o kultu nesreće, mizerije, sužanjskog  beznađa  i dezerterstva; značajnije mu je reflektirati svaki mig radnje prema razumnoj postavci Ako ćemo živjeti dobrim životom, moramo znati, što je činiti, a što ne.  I tu je simboliku ulio u svoju priču (priče)”.
I te je priče unio u ugodni ambijent Gardens bara u samom centru Varaždina, ne zbog sličnosti, već je okupio publiku koja  sluša i proživljava njegove likove. Gotovo da su na trenutak živjeli na mjestima koja poznaju, a tome su svojim sugestivnim interpretacijama pridonijeli dramski umjetnici Nancy Abdel Sakhi i Marinko Prga.
Likovi iz knjige povezani su jednom čvrstom niti, spaja ih i surov žargon, oni su stalno tu negdje,ali istovremeno društveno nepostojeći. Za mnoge, koji su čitali i one koji će tek čitati, likovi iz Kafe Bizara sentimentalni su odjek vremena i stila života, kad je biti na margini značilo ipak mati nekakav društveni status, dok to danas znači prestati postojati. Zato ih treba vratiti u život unatoč novo stvorenoj vrijednosti koju su nametnuli mnogobrojni karijeristi i ulizice upregnuvši u nevidljive uzde svojih interesa u našu tranzicijsku politiku.
Na kraju, organizirati predstavljanje knjige i autora u prostoru kafića pokazalo se kao dobar izbor, naravno uz ciljanu publiku (i želju vlasnika).
Odlična svirka dua Luke Ivića i Frana Nikolića u segmentima između prezentacije knjige, te izbor kompozicija u varijacijama jazza, bluesa i rocka dopunila je doživljaj književne večeri u kafiću. A varaždinski nakladnik Modernist i njegov predvodnik Robertino Bartolec nastavljaju s niskom dobrih izdanja u svojem ozbiljnom i promišljenom radu.
N.Krčar