Priča o metalcu Vargi koji je iskovao samoupravljanje
Od Gubec bega do naših dana zagorski bregi darovali su ovom narodu vođe, prgave kerempuhe i buntovne težake, uporne i lukave pravdaše. Jedan od takvih pučkih tribuna je i Dragutin Varga, čovjek čije su ime i sudbina neraskidivo povezani sa sudbinom tvornice ITAS-Prvomajska iz Ivanca, prve i za sada jedine tvornice u Hrvatskoj koju posjeduju i kojom upravljaju radnici
Radnička borba
Tvornica je podignuta kao pogon Prvomajske i u zlatna vremena zapošljavala je preko 1000 radnika te bila generator industrijskog razvoja cijeloga kraja, ali je u klasičnoj pretvorbenoj pljački temeljito opustošena.
Novi vlasnici sazidali su zid nasred pogona odvojivši svoj novi fiktivni pogon od starog u kojem su ostali radnici odlučni sačuvati svoju tvornicu ili ono što je od nje preostalo; već je bio srušen jedan pogon, čak i menza, dio zemljišta prodan je trgovačkom lancu. Stari ITAS trebao je atrofirati i predati se, ali nije. Radnici su se oduprli. U borbi koja je trajala desetljeće uspjeli su spasiti ITAS.
Tvornica je danas zatrpana narudžbama i zapošljava 22o radnika. Svaki od njih dioničar je i posjeduje određena upravljačka prava. Svim mladim radnicima nakon tri godine rada nudi se otkup dionica čime oni postaju suvlasnici. Zaposlenici uživaju i beneficije o kojima korporativni zaposlenici mogu sanjati.
-Ti si radničko smeće!
Vargina dugogodišnja i uporna borba za spas ITAS-a dovela ga je pred mnoge izazove: dvostruki otkaz, štrajk glađu, izloženost prijetnjama ili pak pogrdama poput gornje koju je dobio od tadašnjega varaždinskoga župana kada je ovaj saznao za štrajk. Varga je muški otrpio uvredu i servirao mu hladnu osvetu: saznavši za kritičnu situaciju u ITAS-u tadašnji premijer Sanader sazvao je izvanrednu sjednicu vlade i naložio Čačiću da Županija garantira 2 milijuna kuna za povrat duga koji su stvorili prethodni vlasnici čime je tvornica opet dobila struju. Čačić je kiptio od bijesa ali na kraju je još morao tražiti garancije da neće biti izviždan i napadnut kada posjeti tvornicu u Mesićevoj pratnji. Arogancija se nikad ne isplati jer zna Dragec i verbalno raspaliti. Mireli Holi je hladokrvo rekao da su u dvorištu tvornice posjekli sve orahe jer da nisu ekološki. Kada mu je ova na rastanku kurtoazno rekla kako se nada da će se opet vidjeti, Varga joj je uzvratio da to znači da se neće više vidjeti jer oni koji tako govore ovdje dolaze samo sebe producirati. Pravi primjer izravne verbalne demokracije.
Če Gevarga se vraća kući!
Mlade i zrele godine života uložio je u opstanak i prosperitet ITAS Prvomajske, u oba sistema plivao je protiv struje i isplivao kao jedinstveni pobjednik – predsjednik radničkog vijeća tvornice koja 90% proizvodnje izvozi. Varga je postao traženi savjetnik i govornik na tribinama i konferencijama posvećenim radničkoj demokraciji i samoupravljanju, govorio je u slovenskom parlamentu, dva puta je posjetio Srbiju, upravo se vratio iz Soluna s Euromediteranskog skupa Radnička ekonomija a dogodine putuje na Kubu. Če Gevarga se vraća kući! A ovdje upravo se dovršavaju dokumentarni i televizijski film o njemu i tvornici. I dok se lik druga Dragutina pretvara u ikonu, a ITAS u legendu pitanje je koja bi lijeva stranka u Hrvatskoj mogla pružiti istinski drugarsku ruku ovom samoniklom radničkom lideru.
Vargin akcijski plan za preuzimanje tvornice u 5 točaka
Osnivanjem udruge malih dioničara ITASA stekli smo 52% dionica i pravo da smijenimo stečajnog upravitelja kojeg su poslali da nas upropasti što se pokazalo ključnom odlukom za opstanak tvornice.
Kada sam 2000.g dobio otkaz i zabranu pristupa tvornici bio sam usamljenik, no nisam se predavao i te dvije godine djelovao sam izvana. 2003. organiziran je prvi od štrajkova jer poslodavac nije poštivao zakon o minimalnoj plaći. Kada su vlasnici unajmili zaštitare da radnicima zapriječe ulaz u tvornicu, otišao sam na radio postaju i alarmirao ljude da uđu u tvornicu jer ako ne uđu sada, neće više nikada.
Osnovno pravilo je – nikada ne napustiti tvornicu, ni u najtežim trenucima kada je zima a nema struje, kada je glad i nema se ni za kavu. Jedno je kada radnici pokušavaju ući u tvornicu koja je već privatni posjed, a drugo je kada dežuraju u svojim halama; paradoksalno je očekivati da država šalje policiju na radnike koji samo žele zadržati svoja radna mjesta.
Stečajni plan donosi se na skupštini dioničara a budući da smo mi imali većinu smijenili smo stečajnog kojeg su poslali da nas uništi. Novi stečajni, drug Polan predstavio je novi stečajni plan koji je garantirao nastavak proizvodnje i dalji razvoj firme. Sa sobom je povukao svoga rođaka,tada uspješnog poduzetnika koji je pomogao u reorganizaciji proizvodnje.
Kroz produktivni rad i stalno usavršavanje radnika najbolje se brani tvornica od lešinara i preuzimača. Mala tvornica poput naše lakše opstaje ako je usmjerena inovaciji i unapređenju proizvodnje. Budući da su vlasnici i upravljači, radnici su itekako motivirani za takve inicijative. Jedno od značajnih unapređenja je i uvođenje Pogonske komisije koju čine svi operativni rukovodioci i koja vrlo brzo, na licu mjesta u samome pogonu, donosi odluke od vitalnog značaja za proces proizvodnje. Pogonska komisija ima jednogodišnji mandat koji joj daje skupština, a svi članovi ujedno su i članovi Upravnog odbora u kojem još sjede i sindikalisti, predstavnici banaka ili zaslužni prijatelji tvornice. Promptnost i fleksibilnost glavne su prednosti Pogonske komisije – ako zatreba, svi se okupe za pet minuta.
Hrvatsko zakonodavstvo zaostaje
Razlika između privatne i radničke firme je u tome što u krizi prvi otpušta i preusmjerava kapital, dok u drugom slučaju radnici krizu prebrođuju smanjivanjem plaća ili produženim radom. Upravo su zemlje koje imaju razvijeno zadrugarstvo i radničku participaciju lakše prebrodile krizu nezaposlenosti. Varga smatra da se zakonodavstvo mora više otvoriti radničkim zahtjevima za preuzimanjem tvornica što je uobičajeno u zemljama poput Velike Britanije. Oni koji su upropastili tvornice trebaju biti kažnjeni, treba im zaplijeniti imovinu i zabraniti otvarati nove firme npr. 7 godina kao u Austriji.
Dosadašnji saborski zastupnici nisu učinili dovoljno napora da se uvedu promjene i možda u tome leži prilika za pravu lijevu radničku stranku koja bi mogla zastupati interese radnika u parlamentu.
-Svaki radnik može biti poduzetnik, samo ga pusti, nemoj ga daviti i on bu sve napravil! – veli Varga.
Prvi u samoposluživanju
ITAS –Prvomajska slavi prvo desetljeće radničkog samoupravljanja 21. vijeka. Čini se pomalo nevjerojatnim da su još uvijek jedini takav primjer u Hrvatskoj.
Sindikati su uvijek politični, čak i ako glume da nisu
Siniša Miličić predsjednik je RIS-a (Regionalnog industrijskog sindikata) i dugogodišnji Vargin suborac. Zajedno su osnovali ovaj sindikat koji okuplja radnike iz nekoliko okolnih županija, bez obzira na granu industrije. Nastao je kao potreba stvaranja istinske radničke sindikalne potpore koju su središnjice prestale pružati. U slučaju ITAS još 2005. kada su, u maniri ne bi se hteli mešati odbili podržati ITAS pod izlikom da se ne mogu petljati u imovinske odnose.
Naši veliki kapitalisti
Dragecova upornost, hrabrost i malo sreće razlozi su uspjeha ITAS-a tvrdi Miličić, a na pitanje zašto je ITAS još uvijek presedan odgovara da je to stoga što pretvorba još nije dovršena i zato što mnogi misle da su veliki kapitalisti, a ne razumiju ili ne žele razumjeti da je npr. zadrugarstvo u Španjolskoj, Britaniji i Francuskoj u stalnom rastu i da uvelike pridonosi stabilnosti ekonomije. Tamo je uobičajeno da vlasnici manje tvornice prodaju radnicima.
Znanje je moć
Zaostalo zakonodavstvo i opća korupcija iziskuju snažni politički pritisak ali radnike nema tko predstavljati u saboru, a sindikati su depolitizirani što je licemjerno, smatra Miličić, jer borba za radnička prava ne može biti nepolitična.
Rješenje je dugoročno i donosi ga znanje: edukacija radnika. Miličić je jedan od inicijatora projekta Centra za razvoj radničke participacije koji su zajednički pokrenuli BRID i Zadruga za dobru ekonomiju. Osim edukacije, cilj projekta je i čvršće povezivanje i solidarizacija među radnicima.
