Predrag Daraboš: Strategija pitona
Jedan od užitaka čitanja, ma kakvo ono bilo, površno ili kritičko, nezainteresirano ili udubljeno, uvijek se nalazio u otkrivanju nepoznatoga. To “nepoznato” može imati mnogo područja na kojima se može ugnijezditi.
Od samog teksta promatranog očima strukturalne lingvistike, do relativno banalnog sižeiranja tematike, od profanosti konstrukcijskih postupaka upotrebljenih u izgradnji cjelovite, kompleksne i nadasve prepoznatljive poetike, pa do kompleksnih postupaka nove poezije, zadiranja onkraj granica tekstualnosti i teksta samog, kompletan, neistražen svijet metatekstualnih referenca i postupaka, koji u konačnici, naravno, vode ka onom banalnom približavanju gole istine, ili barem jedne od bezbrojnih inačica istine same. Opseg nepoznatog širi se sa svakim novim autorom koji odluči djelo svojih ruku prikazati publici od koje očekuje kakvu-takvu recepciju. Stoga, u potrazi za onim posljednjim krikom umiruće umjetnosti, svaki novi autor predstavlja oazu simbola i radost novog pronalaska jer otkriven novi put u nepoznato, za onog tko traži, može polučiti samo i jedino ushit. No, da ne bi sve bilo tako jednostavno, veoma često ovaj početni ushit prelazi u uzvik razočarenja i sa time potraga kreće, uvijek iznova, sve dok se jednom ne smiri. Kako ono bješe? “Nemirno je srce moje dok se ne miri u tebi Gospodine.” No to, naravno, nema nikakve veze s religijom. Ili pak ima? U svakom slučaju sasvim nebitno za ovu priču.
A ovo je priča o Predragu Darabošu i njegovoj knjizi. Kao i svaka priča i ova ima svoj početak. A on je upravo prošao. Upravo ta oznaka “novi autor” (barem meni) učinila je da knjizi ne priđem s predrasudama (a priznajem, nerijetko to činim) i ne odbacim, ili bolje rečeno, ne diskreditiram je u startu kao “još jednu neinteligentnu zbirku kratkih priča”… ili pripovijetki, kako ih autor zove. I doista, već prva priča –“Gorki postolar” svojim neobičnim riječnikom, gotovo Slamnigovskom razigranošću i krajnje neuobičajenim (barem za knjigu proze) konstrukcijama poput – “(…) Gledaš. Gledaj. Ja slušam. Radio. Vijesti. I srčem juhu, toplu juhu. Za jetru slabu i crijeva prazna i trbuh šuplji, jednoć ranjen, nikad isti. I za glavu pokislu koju i premijer ima…” pridonosi odbacivanju mojih predrasuda tako da željno uranjam u iduću pripovijetku. Dok je “Gorki postolar” bio dobrodošlo osvježenje “Janko stidljivko” ponire duboko prema dosadnom sivilu nemaštovitosti. Presentimentalna i mjestimice prepatetična priča o mladom glazbeniku kojega trema pred velikim auditorijem spriječava da postigne značajniji uspjeh u kraijeri sve dok jednog dana ne primi pismo koje mu iz temelja mijenja život i uspješnost na nastupima, ostavlja ravnodušnim jer takvih smo se plitkih priča nagledali i naslušali kroz sve ove godine.
Ostatak prvog dijela knjige (nazvan “Strategija pitona”) donosi više ili manje prosječne kronike nesretnih sudbina kojima nedostaje ona nit životnosti koja bi ih učinila velikima, ili barem vrijednima pozornosti. Prvim dijelom ipak dominiraju alegorijski tekstovi poput naslovnog “Strategija pitona”, “Astralnog ljubavnika” ili “Zaručnice”. Funkcionirajući poput profinjenog satnog mehanizma usred kaosa nedorečenosti, alegorijski tekstovi visoko iskaču iznad ostatka. Pa ipak, čak ni takav skok nije dovoljno visok. Unatoč svemu riječ je o nedovršenim uratcima koji polako, ali sve sigurnije stavljaju ovu knjigu na police gdje se nalaze one zaboravljene.
Drugi dio knjige, nazvan “9.99 skica za propast Amerike” nešto je ljepši i artistički sređeniji. Misao vodilja u pozadini svake priče sja poput astralnog bića (motiva kojim se Daraboš prilično često koristi) i veže razdvojene sudbine u kompaktnu, čvrstu, lijepo oblikovanu masu.
Sad, na kraju, što reći? Ako ste se već navukli na popularne fikcije iz poznatijih pera Lijepe Naše, Daraboš će vam se činiti prekrut i konzervativan, prožet mističkim i gotovo Borgesovskim pejsažima koji iskaču van zacrtane smjernice u kojoj se kreće ova naša književnost. S druge strane, ako vam popularne fikcije ne znače ama baš ništa, možda baš kod Daraboša pronađete ono što tražite. Unatoč prožvakanim tematikama u kojima nisu ponuđene nove metode rješavanja problema, Daraboš ipak može biti dovoljno interesantan i izazovan čitatelju današnjice. No možda tako i treba biti. Strategija pitona je u strpljivom čekanju i neumoljivom napadu. A tko čeka…
