Iz zbirke indijskih priča ŽENA MOŽE VIŠE
Žena može više
Saubhari Muni bio je veliki mistični jogi, toliko velik da mu je nakon desetljeća meditacije na obronku Himalaje dosadilo disati čak i taj razrijeđeni zrak, pa je jednostavno zaronio u pritok Gandhaki i dopustio da ga sljedećih nekoliko desetljeća struje polako odvaljaju u glavni tok Gangesa. Sve to vrijeme muni je nepomično sjedio na dnu korita, održavajući svoje tijelo mističnom tehnikom podvodnoga disanja. Uma usmjerena na bezlični brahman, stremio je jednom cilju, muktiju. Materijalni svijet samo je iluzija, a ovdje pod vodom ona je najmanje uznemirujuća. Saubhari je bio moćan, vrlo moćan siddha, ali nije još bio đivan-mukti. Kada je napokon otvorio oči, ugledao je prizor kojem se najmanje nadao: dvije ribice koje su veselo udovoljavale svom nagonu za parenjem. Uzbuđen spoznajom da zavidi jednom glupom stvoru crvenih peraja, Saubhari srdito izađe iz vode i uputi se preko rižinih polja do obližnjeg sela. Ustrašeni seljaci uklanjali su se s puta hodajućoj spodobi zarasloj u alge. Njegova divlja duga kosa pustila je da u njoj rastu vodene biljke i mrijeste se rječni račići. Koža mu se rastegla od dugotrajne vlage, kosti su mu grozno škripale pri svakom pokretu, a između nožnih prstiju narasli su plovci. Prava noćna mora za prestravljenu dječicu. Saubhari se nije ni na koga obazirao. Kao što je nekada nepokolebivo stremio oslobođenju, tako je sada gorljivo žudio za ženom.
Kada se dokopao puta uputio se ravno u kraljevu palaču. Bio je to dvor kralja Mandhate, poznatoga po svojoj darežljivosti. Budući da je darežljivost porok dopušten samo kraljevima, Mandhatino bogatstvo ne samo što nije kopnilo već je stalno raslo. Najveće bogatstvo bile su mu kćeri, njih pedeset, ni manje ni više. Sve su bile mlade i stasale za udaju. Kralj je bio svjestan da će se uskoro morati odreći svojega blaga. Prvi posrednici već su navijestili svoje ponude. Vijest o upadu čuvenog Saubharija Rišija uznemirila je kralja. Znao je kakve siddhije posjeduje i kakve je ćudljive prirode. Njegov je gost upravo ulazio nakon što je dvojicu stražara otpuhnuo daškom iz usta, a naoružani odred bacio na tlo lupnuvši petom o tlo. Prestrašeni kralj dočeka ga pozdravom i ljubaznim riječima.
-Došao sam zaprositi ruku neke od tvojih kćeri, a može i više njih. Ja sam moćan i mogu im priuštiti sva obilja ovoga svijeta – izravno će nestrpljivi Saubhari.
Zapravo, Mandhata je bio zaprepašten pojavom i drskošću ovoga munija, no pretvarao se dobrohotnim.
-Svojim sam kćerima dao tu slobodu da si same izaberu muža. Ukoliko te neka od njih poželi za muža, dat ću vam svoj blagoslov.
Kralj je spretno prebacio odgovornost na pedeset kćeri koje su se po njegovom nalogu ubrzo okupile u dvorani za audijencije. Kada su doznale tko im se nudi za muža, unatoč svojemu besprijekornom odgoju, nisu mogle suspregnuti smijeh koji je ubrzo prerastao u grohot i izrugivanje nad jadnom i zapuštenom pojavom promašenoga prosca. Otac ih utiša u strahu od rišijevoga gnjeva, no ovaj se začudo suzdržao i šutke izašao ostavljajući nestašne djevojke da se zadirkuju na njegov račun. Otišao je u šumu i legao na počinak, odlučan da se sutradan pojavi u drugom izdanju. Ono što je obnoć zaželio, to je ujutro ostvario. Zahvaljujući svom siddhiju preobrazio se u mladoga i lijepoga kraljevića na rasnom konju u pratnji svečane garde. Kad je stigao do dvora najavio se kao kraljević Saubhari. Glasine o dolasku prekrasnoga viteza proširila se poput požara odajama kraljevih kćeri. Kada sa ga ugledale, svaka ga je poželjela za muža. Saubhari opet zamoli kralja za ruku neke od kćeri, a zadivljeni kralj i ovaj put, ali bez strepnje, prepusti odluku kćerima. Ove se pak nisu mogle složiti oko toga koja je od njih kvalificiranija pa je diskusija zamalo prerasla u ružnu svađu. Saubhari ju je srećom prekinuo na vrijeme.
-Uzimam vas svih pedeset! Brinut ću se za svaku ponaosob kao da mi je jedina žena. Uživat ćete u najvišem blagostanju i nemjerljivim obiljima koje ću vam priskrbiti svojim mističnim moćima.
Kralj Mandhata radosno im podari svoje blagoslove još uvijek ne vjerujući da se je tako elegantno, jednim potezom, riješio brige udavanja svojih mnogobrojnih kćeri. Nakon obredne ceremonije vivahe Saubhari napusti dvor praćen razdraganom svitom žena i njihovih družica. Ispred dvora lebdjela je vimana, leteća palača užitaka koju je Saubhari stvorio za svoj produženi medeni mjesec. Pedeset palača čekalo je dolazak svojih gospodarica i njihovih služinčadi. Svatko tko bi stupio na letjelicu ostavljao bi za sobom bolest i starost i stjecao bi radosno stanje uma. Obilje palača bilo je zapanjujuće: zidovi od poludragog kamenja odražavali su zlatne ukrase s namještaja i srebrne niti svilenih zavjesa spavaonica. Prekrasne fontane izlijevale su napitke some dostupne samo bogovima, rijetki omamljujući mirisi širili su se iz vrtova i vrelih banja. Stotine dražesnih sluškinja neprestano je bilo na raspolaganju svakoj Saubharijevoj ženi.
A i on sam se poprilično trudio udovoljiti im. Kao najveći doseg siddhija mogao se multiplicirati u devet tijela.* Tako je istodobno mogao pohoditi devet svojih žena i priuštiti im ushitna zadovoljstva neznana ljudskom rodu. Njegovo poznavanje seksualnih tehnika dolazilo je iz tantre, njegovo umijeće vođenja ljubavi sramilo je ponos pustopašnih gandharva i apsara. Štoviše, Saubhari je natjerao rajske ljubavnike da za njega sviraju i plešu u vrtu dok bi uživao u svježoj večernjoj zakuski sa svojim ženama. Radosni ženski urlici parali su nebo nad letećom vimanom koja je putovala višim rajskim predjelima Svarge. Orgijastičko ozračje Saubharijevog carstva nadopunjavalo je klicanje zanosnih paunova i pjev egzotičnih ptica. I sam patrijarh Indra bio je zadivljen s raskoši i obiljem užitaka koje si je mogao priuštiti moćni riši. Saubhari je stvorio lutajući rajski planet na kojem je on bio jedino obožavano božanstvo.
Ponekad bi izveo svoje kraljice iz letjelice kako bi zajedno prošetali nekim zgodnim planetom. Jednom su tako dospjeli na planet gospodara Šive na koji je pristup moguć samo velikim misticima, jogijima i najpredanijim Mahešvarinim štovateljima. Slobodno su tumarali raskošnim voćnjacima koji su nudili sočne plodove koji otkljanjaju umor i razdraženost. Ptice nisu cvrkutale uobičajene napjeve već vedske mantre, a papagaji su ponavljali naputke iz šastra. Neobične životinje izranjale su iz žbunova i trave. Jedna od žena spazila je prekrasno lane sa zlatnim rogom na čelu. Zaželjela je da ga kralj uhvati i pokloni joj ga. Susretljivi Saubhari potrči za lanetom nadajući se da će ga odmah uloviti.
*Žene su 9 puta potentnije od muškarca
No lane je trčalo brže no što se moglo očekivati s obzirom na svoju krhkost. U jednom
trenutku Saubhari primijeti da se nešto čudno događa s njegovim tijelom. Zastane i shvati da je poprimio drugi oblik. Narasle su mu grudi, zadebljali se bokovi, smanjio se i izmijenio u potpunosti. Ukratko – postao je žena. Šokiran vlastitom spodobom prestravljeno je kriknuo i potrčao natrag svojoj pratnji. Kada su ga vidjele u ženskom obličju žene su vrišteći pobjegle i ostavile ga samog odnosno ostavile je samu na dalekom planetu.
Saubhari je očajno jecao i plakao pod drvetom želja kalpa- vrikšom kada mu je sinula bljeskovita spoznaja, sjećanje na davno zaboravljeno znanje iz Purana. Priča govori o Šivi i Parvati koji su uživali u seksu kada ih je iznenada nenajavljeno posjetila skupina mudraca rišija. Posramljena božica stišala je svoj gnjev zbog grubo prekinute intime tek kad joj je muž obećao da će otada svaki muškarac koji uđe u njihov lug odmah postati žena. Zbog te je kletve Saubhari je promijenio spol dospjevši preblizu zabranjenoga svetišta. Jedini način da se izbavi prokletstva bio je da nekako umilostivi svevišnjega Mahešvaru. A jedini način za to u sadašnjem stanju bila je pokora. Ne zna se koliko je dugo ostao sjediti ispod kalpa- vrikše jer ovdje su vladale druge zakonitosti svemira. Njegovu rastrojenu umu dugo je trebalo da prikupi i sabere sve samskare osjetilnog uživanja koje je sakupio dok je bio kralj. Pokušao je žarom praničke vatre spaliti njihov korijen no u ženskom su tijelu stvari funkcionirale drugačije. Unatoč opetovanim smušenim pokušajima oživljavanja svojih siddhija pred jogini se ipak pojavio samilosni poglavar deva na svojemu slavnom biku Nandišvaru.
-Što želiš od mene? – zapita svojim gromkim i dubokim glasom iako je unaprijed znao odgovor.
-Želim natrag u svoje tijelo! – jasno uzvrati Saubhari.
-Koje tijelo? Koje je tvoje pravo tijelo? – zapita mudri Šiva.
-Inače je svejedno koje, a sada želim ono muško.
Šiva nevoljno uzdahne, ne zna se je li zbog gluposti Saubharine ili zbog toga što mu ne može pomoći.
-Kletva je neopoziva i kada bih je ukinuo navalio bih na sebe gnjev Devi. Sam dobro znaš kakve su žene.
Saubhari je stekao dojam da se Šivađi sprda s njim. No toga nije omelo da uputi poniznu molbu.
-Možeš li barem nekako ublažiti kletvu?
-Hej, vidi se, prava si žena. Znaš se pogađati. Pa dobro. Uredit ću tako da i ti i Devi budete zadovoljni. Živjet ćeš sedam zemaljskih godina kao žena, a onda ću ti vratiti muškost.
To reče i nestane, a s njim i Saubhari i cijela Šiva loka.
Saubhari je sada bio mlada i zanosna žena netom udata za jednako naočitoga sina bogatog trgovca začinima. Zvao se Malika i bio je potpuno unesen u svoju ženskost. Sjećanja na egzistenciju Saubharija vrlo su se rijetko probijala do njene svijesti: ostajala su u lelujavim predjelima nikad dosanjanih snova jer su rijetka bila jutra u kojima se Malika nije budila milovana toplim rukama svojega dragoga. Ne samo jutra, već i večeri, tople i pune strasti, bile su radosne bojišnice njihovih mladih tijela. Obamrla na vrhuncu sraza, prepuštena silovitim strujama slasti, iznova je spoznavala jedinstvenu sreću ženskog tijela. Ali i njegove muke isto toliko. Pa i više. Svake je godine svojima darovala po jedno dijete. I tako šest puta zaredom. Svaki se puta klela se da neće više nikad rađati, ali uzalud, jer nagoni su tražili opravdanje svojega postojanja. Radosti i muke majčinstva smjenili su one ljubavne, iako ne potpuno. Muž se ponešto udebljao, a i ona je omlohavjela od silnih poroda no ponekad bi se sami iznenadili izljevima negdašnjih strasti. Unatoč povremenim nedaćama koje nikoga ne zaobilaze, Malika je uživala u životu. A bila je i dovoljno mlada da mu se raduje unaprijed. Još je u njoj bilo zaliha neispunjenih čežnja, još mlijeka u prsima. Malika je bila žena posebna kova. Muževa radost i ponos, djeci je pružala sve što je mogla. Za obitelj nije oklijevala teško raditi.
Sama je okopavala polje kada se niotkuda pred njom stvori nadnaravno biće. Ustuknula je u strahu a potom kleknula prepoznavši Mahadeva. Duboko iz uspavanoga Saubharijeva bića navre sjećanje.
-Isteklo je sedam godina. Možeš vratiti svoju muškost! – objavi Šiva.
Saubhari, odnosno Malika samo je trenutak razmišljala.
-Oh, gospodaru oprosti mi, ali mislim da više volim ostati u ovom ženskom tijelu.
-Tako sam i mislio! – nasmije se Šiva. -Moja je kletva zapravo blagoslov! Istina je da muškarci trate život mudrujući, dok ga žene ispunjavaju zadovoljstvom.
Reče i ode da se nikada više ne pojavi. Malika ga je ionako više voljela štovati u obliku falusoidnog lingama.
