Točno prije devedeset godina objavljena je jedna od najznačajnijih studija o psihologiji seksualnosti – Funkcija orgazma Wilhelma Reicha*, psihonalitičara, komunističkog aktivista i antifašista. Sjedinjujući svoje intrigantne analize psihosomatske strukture radnih masa sa svojim političkim aktivizmom u komunističkoj partiji, Reich teoretski i praktično integrira psihoanalizu i marksizam te postavlja temelje svoje revolucionarne teorije oslobođenja.
Reich smatra da klasnu revoluciju treba pratiti kulturna revolucija koja donosi poraz svih inhibitornih moralnih politika koje poriču jednostavnost i produktivnost životne energije. Kulturna, odnosno, seksualna revolucija usmjerena je razvoju sposobnosti upravljanja vlastitom biološkom energijom koja tvori emocionalno zdrave i spolno oslobođene jedinke. Revolucija se ne može perpetuirati s podaničkim mentalitetima, na nositeljima gonjenima osjećajima straha i krivnje(1) tim generatorima malograđanske bijede očitovane kroz seksualnu sputanost i atrofiju životnih funkcija. Cilj kulturne revolucije je gradnja ljudskih karakternih struktura koje su sposobne za samoupravu. SR Zdrav spolni život preduvjet je za takvu samoupravu koju karakterizira odsutnost sukoba između društvene i biološke funkcije bića. Taj sukob hrani korijen neuroze.
Svjedočio sam kako neurotične i gladne mase postaju plijen političkih pirata FO
Klasno obespravljeni i razočarani, lumpen proletarijat , ratni veterani i osiromašeni seljaci društvena su sirovina pogodna za obradu u patrijarhalnoj seksualnoj ekonomiji koja svoju sirovinu crpi iz obrambenih mehanizama samoporicanja, racionaliziranja vlastite bijede te patnje zbog brojnih problema u razmjeni ljubavnih, erotskih osjećaja. Njihovo prisilno zatomljivanje energetsko je i sadržajno izvorište iz koje svoju moć crpe mistici svih vrsta. Crkva je prvi takav sustav autoritarno organiziranog misticizma koji svoj autoritet održava metafizičkim i moralističkim okivanjem produktivnih i životno afirmativnih žudnji. Nacistički pokret sa svojom mistikom krvi i tla podjednako rabi patrijarhalnu seksualnu ekonomiju u ideologiji askeze, podaništva, dužnosti i rasnog zajedništva. Upravo je biološka eksploatacija naslaga seksualne bijede radnih masa dala pogonsko gorivo mašineriji koja je, smatra Reich, Hitlera dovela na vlast. Represivne spolne politike crkve i nacista zlorabile su ekonomsku i spolnu potenciju mase na životno destruktivna djelovanja poput prisilnog rada i ratovanja FO, konzervirale su élan vital nacije i usmjerile ga k samouništenju.
Seksualni terapeut i pedagog
U Reichovoj turbulentnoj karijeri poratne dvadesete, proživljene u Beču, bile su najsretnije godine. Afirmiran je kao autor zapaženih djela o psihoanalizi, primljen je u istoimeno bečko društvo i bio je Freudov suradnik i pouzdanik. 1927. godine Reich vrlo aktivno djeluje u Wien Ambulatoriumu, projektu mobilnih socijalnih ambulanti u bečkim crvenim predgrađima koje su pružale psihijatrijske usluge besplatno ili po reduciranoj cijeni. Tu se Reich neposredno suočava sa seksualnom bijedom proletarijata koja prati onu ekonomsku. Iste 1929. godine, kada putuje u Sovjetski Savez osobno se uvjeriti u dosege lenjinističkih reformi, Reich piše pismo Freudu i postavlja mu nekoliko neugodnih pitanja: Je li normalno da 60 – 80% mladih pati od neurotskih poremećaja ? Kakva je uloga moralnih i odgojnih institucija samog kapitalizma u genezi te psihičke bijede? Je li čudno da 80% radnika koji s obiteljima žive u jednoj sobi trpe zbog spolnih poremećaja? Reichova pitanja ukazuju na duboko prožimanje terapeutskog rada u radničkim predgrađima i političkog djelovanja u KP Austriji. Od 1930. u Berlinu provodi znamenitu Seks-Pol, seksualnu politiku njemačkih proletera i omladine koja je bila službena seksualna politika KP Njemačke. Ideološki postulat ove politike počiva na prirodnom pravu čovjeka na samoorganiziranje spolnosti, a njen realni ishod bio je sustav zdravstvene radničke skrbi koji je Reich organizirao u Berlinu kroz mobilne ambulante, otvorene ordinacije i savjetovališta za radništvo. Nevjerojatan uspjeh projekt je doživio zahvaljujući odličnoj organiziranosti i ekipiranosti: liječnici, ginekolozi, psihijatri i pravni savjetnici rješavali su probleme vezane uz pobačaje, kontracepciju, spolnu higijenu, poremećaje, spolno nasilje. Reich je bio iznimno popularan i utjecajan u omladinskoj komunističkoj organizaciji koja je tada brojala 124 000 članova. Držao je javna predavanja o novoj spolnoj politici i sa suprugom dijelio po kućama brošure o spolnom odgoju. Biografi govore da je u Reichovoj ordinaciji pacijent dobivao psihoterapiju, Marxove citate i šaku kontraceptiva.
Konfliktni neurotičar ili strastveni revolucionar?
Isti biografi često navode opće prihvaćenu tezu o dvojnoj fazi Reichova stvaralaštva: predpsihotičnoj i postpsihotičnoj, kada je skrenuo, ne toliko s uma koliko s kursa partije i preko gabarita psihoanalize. Objavljivanjem Funkcije orgazma 1927. godine započinje njegova duga odiseja akademskog i političkog otpadnika. Ideja o oslobađajućoj funkciji orgazma i blagotvornom utjecaju na psihosomatsku strukturu nije povoljno primljena u bečkoj buržujskoj, konzervativnoj provenijenciji. Freud je bio suzdržan, smatrao je da je problem uzroka neuroze mnogo dublji a da bi se tumačio genitalnom disfunkcijom ili traumom. Njegovi sljedbenici, Reichovi kolege, uglavnom su prezirali njegovo komunistički svjetonazor, njegovu popularnost u narodu i ignorirali su ili ismijavali njegove ekstatične doprinose tada već znanstveno disciplinarnoj psihoanalizi(2). Ljevičari su se pridružili bojkotu, valjda su se plašili da će im se omladina posvetiti seksu, a ne revolucionarnoj borbi. Reichov osebujan temperament i prgava ćud zacijelo su ubrzali donošenje odlukâ o njegovom isključenju iz Međunarodnog psihoanalitičkog društva te KP Austrije i kasnije KP Njemačke s kojom je raskinuo 1932. godine jer su mu odbili tiskati pamflet Der Sexuelle Kampf der Jugend.
Freudov paradoks kulture
Problem nije u Reichovoj ćudi, temperamentu pa ni u njegovom sablažnjivom apostaziranju biološke seksualnosti u emancipacijsku silu oslobođenja. Razlaz s Freudom dolazi 1930. godine objavom Nelagode u kulturi i invencijom nagona smrti. Reich je prvi koji postavlja neumoljivo pitanje o strukturi koja održava freudovsko shvaćanje kulture i paradoksa koji iz nje proizlazi: potiskivanje održava kulturu ali stvara nelagodu koja izaziva neurozu i destrukciju kulture same. Reich kritizira stoicizam kojem se Freud obraća kao rješenju te konstitutivne napetosti. Kritičan je prema svakom konceptualiziranju sreće koje je vezano uz represivnu i asketsku libidonalnu ekonomiju. Poput Marxa koji izokreće Hegela, Reich izokreće Freuda: poremećaj genitalnosti nije posljedica neuroze, nego njen uzrok. Reich je revolucionar, Freud je konzervator.(3)
Vampirizam i parazitizam
Spolna revolucija mora biti klasna revolucija. Spolna bijeda proletarijata uzrokovana je kapitalističkim sustavom proizvodnje koji otuđuje vitalne radnikove resurse te kulturno-metafizičkim represivnim politikama koje mu crpe biološki izvor opstojnosti. Taj psihosomatski parazitizam analogan je ekonomskom vampirizmu mrtvog rada, odnosno, kapitala koji se oživljava sišući živi rad radnika.
Prvotno Reichovo oduševljenje sovjetskom spolno-zdravstvenom politikom smijenilo je razočaranje Staljinovom represivnom politikom koja zabranom abortusa izdaje nalog za masovnu proizvodnju siromašne radne snage i topovskog mesa. Nakon otklona od staljinizma i raskida s matičnim komunističkim partijama, Reich nema puno sreće ni u izgnanstvu: u Norveškoj ga isključuju iz partije iako nije ni bio formalni član. Prigodom apliciranja za useljeničku vizu za SAD 1939. iz razumljivih razloga deklarirao se kao antikomunist.
Doprinosi ljevici
Marksizam
Izmirenje čovjeka rada i čovjeka želja trajna je Reichova preokupacija koju je teoretski i praktički ostvarivao u revolucionarnoj(4) fazi svog života. Reichov nesumnjivi doprinos marksističkoj teoriji nije bio značajan samo u njegovo doba već je ostao poticajan i za kasnije mislioce koji su upravo u Reichovim ranijim radovima pronašli utrt put za dublje simbioze psihoanalize i marksizma.
Antifašizam
U Masovnoj psihologiji fašizma Reich je dosljedan i strukturalan kritičar nacističke patrijarhalne seksualne ekonomije kojoj suprotstavlja proletersku socijalnu politiku koja se ne temelji na kultu asketizma i požrtvovnosti već na afirmaciji spolno potvrdnih životnih radosti. Psihoterapeut, pedagog, edukator, marksist i Židov- bilo je hrabro javno djelovati u Berlinu ranih 30-tih kada nacistički odredi na ulicama pripremaju put za uspon velikog istrebljivača.
Ženska spolna politika
Reichova proleterska spolna politika bitno je emancipacijska za žene koje su u kapitalističkom i građanskom društvu dvostruko eksploatirane. Žena nije samo spolni objekt mužu, a državi stroj za rađanje, već njezin neplaćeni rad u kućanstvu indirektno povisuje profit kapitalista. U svojim socijalnim ambulantama Reich je razvio sustav zdravstvene zaštite i savjetovanja za žene iz radničkih obitelji koje su uključivale i besplatni abortus i kontracepciju. Skrbio je i za mnogobrojne ratne udovice, a prostitutkama je pružao zdravstvenu i pravnu pomoć. Osnovne uzroke prostitucije Reich vidi u nezaposlenosti i ideologiji nevinosti malograđanske djevojke koja se cinično ogleda u Blakeovoj metafori bordela sazdanih od cigala religije, one koja ženu idealizira ili demonizira, instrumentalizira ili spali. Reich smatra da je buržujski model braka potakao neviđeni procvat prostitucije. Ismijava malograđane koji idealiziraju djevičanstva svojih kćeri dok sinove prije prija braka odvode u bordele gdje ovi stječu inicijacijska znanja i vještine korisne u noći tobožnjeg posvećenog razdjevičenja. Buržujski brak institucionaliziran je pojavom vlasništva nad sredstvima za proizvodnju i ustanovljen je kao najvažnije mjesto ideološke atmosfere konzervatizma SR te je glavna kočnica spolnoj reformi koja predviđa odumiranje monogamije i patrijarhata koji isključuje mogućnost drugarstva sa ženom.
Naš doprinos nerazumijevanju
Nesumnjiv je i značajan utjecaj koje je Reichovo djelo izvršilo na značajne lijeve teoretičare našeg doba.(5) Većina tih utjecaja primljena je uz izvjesne ograde što bi značilo distingviranje od misaonih podviga Reichove tzv. post-psihotičke faze. Zanimljivost je da su analize i istraživanja funkcije orgazma i kasnije orgonska teorija doživjele najžešće napade ili najakademskije ignoriranje upravo od službene ljevice. Cinične impostacije poput seks guru ili mesija orgazma udaljavale su moguće kritičke procjene u sfere jeftine seksualne projekcije u službi industrije masovne zabave. Jedan od doprinosa tome dao je i film WR – Misterije organizma iz 1971. godine, redatelja Dušana Makavejeva s tada ponajboljim jugoslavenskim glumcima. Film je kolaž igranog, dokumentarnog i eksperimentalnog, proglašen je jednim od najznačajnih alternativnih ostvarenja svih vremena. Međutim, Reichovim sljedbenicima film je degutantan jer zdravu i emancipatornu koncepciju reichovske seksualnosti stapa s pornografijom, psihodelijom i ostalim glamourom epohe Woodstocka. Intervjui s Reichovom rodbinom i bliskim suradnicima najuvjerljiviji su dijelovi filma..(6)
Ostavština neurotičnoj Americi
Samo desetljeće nakon smrti znanstvenika koji je doživio spaljivanje svojih knjiga u nacističkoj Njemačkoj i u antikomunističkoj Americi, ime tog čovjeka ponovno se čuje za katedrama i na tribinama, izvikuje se na pariškim barikadama uz demonstrativno bacanje kopija Masovne psihologije fašizma policajcima. Unatoč sustavnom zatiranju, Reichova američka ostavština bila je preduboko usađena da bi bila iskorijenjena.
Dokoni europski lijevi teoretičari poput Jean-Michel Palmiera ne mogu se načuditi jenkijevskom šarlatanstvu:
Njegov (Reichov) delirij bio je toliko klatantan da je uspio prenijeti ga ne samo na velik broj alternativaca, već i na razne doktore fizike, kemije i medicine.
Palmierre bi se manje čudio da se prisjetio svoje obavezne lektire, zemljaka Alexisa de Tocquevilla i njegova zapažanja o neurotiziranoj Americi(7) Reich je bio potreban homofobnoj, rasističkoj i histeričnoj Americi baš kao i džez, bitnici i James Dean, samo što industrija nije imala zarade na njemu pa je i morao u zatvor i u smrt zbog ugrožavanja interesa zdravstvenog lobija. (8)
Reichov delirij nadahnuo je sponzore i znanstvenike različitih profila koji su proteklih pola stoljeća razvijali njegova istraživanja orgonske energije što je dovelo do rađanja pokreta korisnika različitih orgonskih instrumenata, tehnički nezahtjevnih i jeftinih za kućnu izradu: orgonski akumulator, generator, relaks kabine, orgonski topovi. Sve precizniji moderni senzorni uređaji lako potvrđuju negdašnja Reichova mjerenja orgonske energije koja se sve više primjenjuje i u oficijelnoj medicini. Zahvaljujući tome danas je moguće i u zagrebačkoj klinici deformacije stanične strukture liječiti orgonskim zračenjem.
Istinski personalizirana seksualnost
Wilhelm Reich jedan je od kontroverznijih znanstvenih i revolucionarnih genija prošlog vijeka čiji je životopis idealan predložak za holivudski scenarij u recentno popularnom žanru sudbina neshvaćenih genija. Koliko god njegove teze i danas izazivaju polemike i osporavanja u akademskoj i analognoj kulturi, toliko raste njegova popularnost u alternativnoj kulturi i na Mreži gdje se slavi kao začetnik samoupravne ekonomije spolnosti, kao promicatelj zdravih izvora energije i alternativnih zdravstvenih terapija. Odbačen od profesionalne i političke baze, proganjan od neprijatelja, Reich je ostao istinski demokrat, ostao je uz malog čovjeka: prezirao ga je i kudio ga, ali i hrabrio i volio (Rede an den kleinen Mann). Njegova duhovna pozicija odgovara viziji intelektualca koju daje Theodore Roszak u Kontrakulturi – koji nije ex cathedra već je uz ljude, poput šamana koji iscjeljuje i prosvjetljuje. Reichov nedovršen i zatrti rad o ljudskoj spolnosti, ostavio je utrt put istočnjačkim emisarima koji su pohrlili ponuditi gladnom zapadnom tržištu svoje verzije ekonomije žudnje. Međutim, liberalizacija spolne konzumacije nije iskorijenila neurozu kao masovnu pojavu u razvijenom kapitalizmu. Obrasci eksploatacije su izmijenjeni, ali načela su ostala ista. Reich je čeznuo za mnogo višim ciljevima od općeg drpanja. Njegov biograf David Boadella piše da je Reich htio ukloniti zapreke za izranjanje istinski personalizirane seksualnosti koja može produbiti i obogatiti ljudske živote u toj mjeri da će im tripovi u povišenim narkotičkim stanjima svijesti postati beznačajni.
Rečenica kao da je istrgnuta iz predgovora nekog self-help seksološkog priručnika, ali bi u ovom, Reichovom slučaju, reference radije bile povezane s kundalini i tantričkom jogom koje se, dakako, u postizanju transcedentnih orgastičkih iskustava služe drugačijim tehnikama, često vrlo asketskim i represivnim. Danas je opće prihvaćena činjenica da je Reichov orgon ekvivalentan vedskoj prani, suptilnoj vitalnoj energiji koja u tijelu formira posebna energetska čvorišta čakre.(9) Nesmetan protok fluidne energije kroz razriješena čvorišta, slobodna od podsvjesnih blokada koje formiraju karakterne oklope, to je cilj orgonske vegetoterapije koju je Reich začeo još dvadesetih u Beču.
Demokracija je proces
Samo emocionalno zdrave i spolno oslobođene jedinke spremne su prihvatiti odgovornost i preuzeti život u svoje ruke. Proces razvoja osobne biološke autonomije inducira opći razvoj demokracije. Demokracija je proces razvijanja odgovornosti mase, a ne stanje zajamčene slobode FO. U toj neprestanoj dinamici koju diktiraju ekonomske i biološke silnice, preuzimanje sredstava proizvodnje kao i zaposjedanje vlastite spolnosti, sastavnice su revolucije u koju je Wilhelm Reich vjerovao i kojoj je dao svoj epohalan doprinos.
——————————————————————————————————————————————————————————–
*WR 1897. – 1957. austrijski revolucionarni psihoanalitičar. Pored Funkcije orgazma(FO) napisao je niz utjecajnih knjiga poput Seksualne revolucije(SR) i Analize karaktera. Nakon raskida s Freudom i s radničkim pokretom, a proganjan i od nacista, 1939. bježi u SAD gdje nastavlja svoja istraživanja sve do uhićenja 1956. i smrti 1957.u zatvoru Lewisburg.
(1)Jean Delameau ističe osjećaj krivnje kao temeljni moralni postament zapadne kulture. Le Péché et la peur : La culpabilisation en Occident (XIIIe-XVIIIe siècles) 1983.
(2) Reich je uobičajeno duge i skupe psihoanalitičke seanse adaptirao u kratke i efektivne terapije u kojima su pacijenti bili ponekad razodjeveni i tretirani manualnim pritiskom.
(3) Shvaćanje da ne može postojati nerepresivna civilizacija, kamen temeljac je Freudovoj teoriji. Herbert Marcuse: Eros i civilizacija
(4)Umjesto derogativne podjele na pred- i postpsihotičku fazu James DeMeo predlaže primjereniju: orgazmička revolucionarna i orgonska znanstvena etapa.
(5)Pored spomenutog Marcusea zamjetan je utjecaj i na M. Foucaulta.
(6)Ta ista rodbina optužila je Makavejeva da je neautorizirano koristio osobne dokumente i da ih je iskoristio protivno njihovoj volji. Sumnja pravovjernih Rajhovaca u čiste redateljeve namjere hrani se spoznajom da je ovaj bio stipendist notorne Fordove Zaklade. http://www.orgonelab.org/makavejev.htm#sthash.Ty4JFCDs.dpuf
(7) The whole life of an American is passed like a game of chance, a revolutionary crisis, or a battle. Alexis de Tocqueville: Democracy in America
(8) FDA agenti namjestili su zamku i optužili Reicha za ilegalnu trgovinu orgonskim uređajima. Zbog ignoriranja suda, kazna mu je povećana na dvije godine zatvora no nije ju izdržao jer je umro od navodnog srčanog udara 1957.
(9)Prva ili korijenska čakra u psihičkom smislu energetsko je sjedište materijalne opstojnosti, bazne kreativnosti i produkcije. Glavni blokirajući element je osjećaj straha. Druga ili sakralna čakra centar je bazičnih emocija i seksualnosti, a blokirajući osjećaj je krivnja. Primalna energija kundalini sklupčana je u bazi kralješnice jer ne može probiti blokade u donjim čakrama pa je materijalni i duhovni razvoj pojedinca trajno zakočen.
