Zaboravljeni varaždinski genij
Imena Vladimira Špiraneca danas se sjećaju tek rijetki, a njegova znanstvena ostavština utonula je u kolektivni zaborav. No mi Varaždinci imamo itekako puno razloga prisjetiti se njega i njegovog intrigantnog opusa koji i danas predstavlja izazovnu građu za oblast fizike, matematike, informatike i estetike.
Vladimir-Ivan Špiranec rođen je na Varaždinbregu, a svijet je napustio u svom Varaždinu 2008. u 64. godini. Značajan dio radnog vijeka proveo je kao predavač na MEC-u gdje je prvi uveo uporabu nastavnih računala. Autor je brojnih dopunjenih izdanja školskih udžbenika iz područja mehaničke tehnologije i statike. Surađuje s FOI i drugim obrazovnim i znanstvenim institucijama. Nakon umirovljenja potpuno se posvećuje svom životnom djelu koje je objelodanjeno 2005. u knjizi Sklad – estetski principi egzaktnih znanosti.
Sklad je sveprisutan
Dvadesetak godina samostalnog rada urodilo je ovim neobičnim djelom koji smjelo sjedinjuje fizikalne izračune i filozofske koncepcije u potrebi dokazivanja temeljne Špiranecove ideje o sukladnosti gibanja fizičkih čestica s estetskim kanonima. Tako on tvrdi da je otkrio fizikalnu pozadinu zlatnog reza. Dakle, omjer zlatnog reza nije samo estetska kategorija već je i osnovna struktura građe fizikalnih pojava. Drugim riječima, svijet je lijep čak i kad nam se pred očima zbivaju kaotične deformacije. To je zato što i sam kaos (stanje prapočela) iako kompleksan, heterogen i hirovit ipak posjeduje organiziranost i strukturu. Tako je i moguće da iz kaosa frcne iskra sklada i zapali kreativni oganj. Implikacije ovakvog shvaćanja sveobuhvatne su i zadiru u filozofiju i teorijsku fiziku. Pokazati zlatni rez na razini molekula, atoma ili elementarnih čestica herojski je znanstveni zadatak, a Špiranec to čini uz pomoć grafičkih računalnih prikaza kojima dokazuje estetsku komponentu fizikalnih zakona. Tako na primjer na naslovnici knjige Sklad ilustrirana je estetika eksplozije fizisa ili početka stvaranja svijeta, slika koja podsjeća na rad nekog konceptualnog umjetnika.
Varaždinski zlatni rezovi
Špiranec nije samo ilustrirao dokaze svojih tumačenja nego ih je i nalazio posvuda oko sebe. Proporciju zlatnog reza nalazio je u prozorima središnjih varaždinskih ulica čije dorađene fotografije možete vidjeti u prilogu. Iste je proporcije nalazio i u Hallerovom šetalištu i gradskom groblju.
Jedna od najsmionijih Špiranecovih zamisli bila je projekt plutajućeg grada za koji je idealan smještaj našao baš na području Kvarnera. Po njegovoj prosudbi još u to vrijeme postojalo je dovoljno znanja i resursa da se takav projekt i ostvari, no vrijeme pokazuje da takvi projekti još nisu mogući ili barem nisu isplativi. Vladek je uvijek jezdio ispred vremena.
Dalmatinska pentalfa – pravi državni simbol Hrvatske
Vrlo provokativnim moglo se pokazati Šprinecovo otkriće da se logogram kojim on grafički pokazuje korelaciju kaos i sklad u jednakoj mjeri odgovora Dalmatinskoj pentalfi (pentagramu) koju je čuveni arheolog Frane Bulić otkrio na jednoj od mramornih ploča pluteja s krsnog zdenca iz crkve sv. Petra i Mojsija u Solinu, IX.-XI. stoljeće. Špiranec žali što se Bulić ograničio na kršćansko tumačenje simbolike Signum Christi. Ovaj znak nudi mnogo dublje tumačenje i to ne samo moguće pitagorejsko već i suvremenije kvantnomehaničko.
Ovaj pentagram nije samo ezoterijski simbol i neusporediva estetska konstrukcija, on ujedno predstavlja fizikalnu situaciju na fundamentalnoj (fizikalnoj) razini.
Cvijet u središtu simbolizira kaos a pet alfa ili pentagram posvemašnji sklad. Nije čudo što su mnoge zemlje uzele pentagram ili petokraku kao svoj državni simbol. U Hrvatskoj je odbačena čak i prezrena zbog dobro znanih razloga. No možda je ova prigoda buđenja sjećanja na Špiranecovu ostavštinu ujedno i trenutak za promišljanje o mogućem novom/starom vizualnom hrvatskom brendu.
Dalamatinski pentagram je hrvatsko kulturno naslijeđe velike rijetkosti u Europi i morali bismo ga uzdići iznad ideoloških odrednica s obzirom na veliku vrijednost i značaj koji on nosi.
Naš čuveni kvadrat heraldički je mlađi barem pet stoljeća a pleter je prisutan i u drugim mediteranskim zemljama pa čak i na sjeveru.
Problem valorizacije
Za svoje zamisli i izvedbe Špiranec je dobivao brojna priznanja i nagrade u zemlji i svijetu. Jedno od njih je i nagrada za otkriće projekcije budućih još neotkrivenih elemenata u periodičnom sustavu. Unatoč tome njegov rad, a to se posebno odnosi na njegovo životno djelo Sklad, nije stručno i sustavno valorizirano. Razloga za to je više. Prvi je svakako taj što on sam nije pripadao akademskim krugovima. Bio je svestrano obrazovan, posjedovao je više diploma iz tehničkih znanosti i informatike, ali nije bio dio ekipe koja donosi konačne zaključke i daje ili ne daje blagoslov za promociju. U vezi s tim citirat ćemo ulomak pisma koje je Špiranecu uputila biokemičarka Inga Đikić.
Objaviti knjigu nije nipošto isto kao i napisati znanstveni rad i poslati ga u odgovarajući znanstveni časopis na recenziju. Ovo potonje ima svoje stroge zakonitosti i formu, prolazi kroz stručni peer-view i zato ima određenu težinu.
Šutnja i ignorancija moćna su oruđa intelektualnih elita kojima se heretici drže izvan sustava, na marginama „rubnih znanosti“. Iako je Špiranec u svijetu znanosti ostao potisnut i krajnje marginaliziran, ne bi trebao takav ostati barem u našoj sredini. Grad mu se treba odužiti za njegov dugogodišnji obrazovni i znanstveni doprinos barem imenujući ulicu po njemu. Organiziranje znanstvenog kolokvija o djelu Vladimira Špiraneca bio bi veliki korak u reafirmaciji našega genijalca. Njegovu dramu najbolje je definirao jedan drugi poznati Varaždinac Pavao Brajša.
Autor je odlučio krenuti težim putem a time je prihvatio i sve posljedice o kojima u knjizi i piše. Ostao je prilično osamljen, neshvaćen, žigosan i u najmanju ruku neobičan i čudan. To je sudbina mnogih koji otvaraju nove putove i ne žele ići utabanim stazama.
